Očevi koji su zbog posla u stranoj zemlji uglavnom odsutni od kuće i porodice, postali su stranci sopstvenoj djeci, koja ih gledaju samo kao goste.
Sve je više banjalučkih porodica, čiji domaćin platu zarađuje u inostranstvu, gdje praktično i živi, a ženi i djeci šalje pare za svakodnevni život.
Loša situacija u zemlji, mnoge od njih natjerala je na odlazak kako bi svojim najmilijima obezbjedili osnovnu egzistenciju. Novca sada imaju, ali nedostaje im nešto mnogo važnije – porodična ljubav.
– Muž je prije 7 godina uspio da ode u Njemačku, jer ovdje nikako nismo mogli da nađemo stalan posao i izdržavamo dvoje djece, koja su sada osnovna škola. On šalje novac i kući dolazi bukvalno nekoliko puta godišnje, i to uglavnom za vikend, ali istina je da smo se svi odvikli od života sa njim, naročito djeca. Nije lako bez muške ruke, ali mi već imamo neku svoju rutinu, za odlaske u prodavnicu, na treninge, na rođendane, i kada se muž vrati sve se poremeti – iskreno nam je ispričala žena, čije ime je poznato redakciji.
Ona kaže da se njen suprug stvarno trudi kada dođe da bude što više sa djecom i pokušava da nadoknadi propušteno, jer je i njemu teško samom u tuđini, ali napuštati posao neće sigurno još nekoliko godina.
Svoja osjećanja otkrila nam je i jedna studentkinja, koja je praktično odrasla bez oca, koji je zbog posla otišao u Italiju.
– Tata redovno šalje pare, i sada za moje studije, brat i ja možemo sebi da kupimo stvarno dosta stvari, išli smo na ekskurziju i na ljetovanja, za proslavu mature spremila sam se baš kako sam htjela. Hvala tati, ali on je za mene stranac, ne znam ni šta da pričam sa njim kada dođe, a mama je uvijek bila tu kada mi nešto treba – govori ova mlada djevojka, koja kaže, ima još dvije drugarice kojima očevi isto rade u Italiji i kod kojih je slična situacija u kući.
Stručnjaci upozoravaju da u ovakvim situacijama nikome nije lako – djeca nemaju podjednako oba roditelja, na majci je veliki teret, a otac koji odlazi od kuće da bi zaradio i obezbijedio porodici egzistenciju, udaljava se od svojih najbližih.
Priliku da razgovara sa članovima porodica gde su očevi najveći dio vremena odsutni, imala je psiholog i grupno-analitički psihoterapeut Irena Đumić Jurić- Marijanović, koja napominje da je na majci najveći teret vaspitanja i odgajanja djece, i to pored svih drugih poslova u domaćinstvu.
– Ukoliko nemaju pomoć od drugih članova porodice, može se dogoditi da su majke često pod pritiskom od svih obaveza, neraspoložene, nemaju dovoljno vremena za djecu, a ponekad postanu i depresivne usljed udaljavanja sa suprugom. Ovakva situacija, gdje je otac poprilično nedostupan, a majka preopterećena i usamljena, može ostaviti posljedice na djecu u smislu da preuzimaju roditeljsku ulogu da bi pomogla majci, a što je preopterećujuće za njihove godine i oduzima im djetinjstvo – pojašnjava ona.
Dodaje da djeca mogu još razviti i osjećanje kao da su na teretu ako imaju svoje potrebe ili, u nedostaku autoriteta, neki od oblika devijantnog ponašanja.
Za razliku od majki koje su vezane za svoje supruge, precizira psiholog, djeca često nisu za očeve, jer ih rijetko viđaju i doživljavaju ih nerijetko kao goste.
Bilo bi poželjno zato da se što više održava kontakt između roditelja, kao i djece i očeva, što je danas uz moderne tehnologije bar moguće, da se ne izgubi bliskost koja sve spaja.
– Ukoliko je moguće, poželjno je, za dobrobit porodice, da ovakav stil života bude kratkoročno rješenje – zaključila je ona.
Raduju se očevom odlasku
– Od ličnosti oca i odnosa majka-otac, zavisi da li će dolazak oca biti prijatno ili neprijatno iskustvo za djecu. Ukoliko je otac prijatna ličnost, koji kada dođe provodi kvalitetno vrijeme sa djecom, donese im na primer poklone, između njega i majke je sve u redu, djeci će njegov dolazak takođe biti prijatan, ali će se u ovakvim uslovima ipak teško razviti potpuna bliskost i povezanost. Najteža situacija je kada oca dugo nema i kada, po dolasku, krene da provodi “red” u kući, a ukućani već imaju svoj red koji mjesecima uspostavljaju bez njega. Onda dolazi do konflikata između roditelja, pa i sa djecom, i na kraju, djeca se raduju očevim odlascima – upozorila je psiholog Irena Đumić Jurić-Marijanović.
Izvor: blic.rs
