Dajana Šipraga Zlojutro autorka je popularnog bloga Cara Dara. Po ličnom imenu je – kaže – malo ko zna, a i to ime je vremenom postalo rezervisano za službeni dio njenog života. Za sve ostalo, tu je Dara. A Dara svojim vanserijski duhovitim tekstovima i opaskama popravi dan svima onima koji prate njen blog ili statuse na facebooku.
Bicikl je konstanta njenom životu, a muž i djeca su ga promijenili iz korijena. Sa diplomom fakulteta za socijalni rad i Asocijacije sistemskih terapeuta, zaposlena je u struci, a kaže da bi u školu rado išla cijeli život.
Smatra da prvo moraš biti čovjek, pa tek onda sve ostalo, a vjeruje i da se u ovoj zemlji može lijepo živjeti i ne odustaje od te ideje.
MamaKlik: Kada počinje a kada završava Vaš dan?
Dajana: S obzirom na to da imam bebu od dva mjeseca i još dvoje djece, često imam utisak da mi dan ne završava. Još uvijek nemam uobičajeno vrijeme lijeganja i ustajanja.
MamaKlik: Koji Vam je nadraži dio dana?
Dajana: Najdraži dio dana je bilo koje doba dana koje je u miru i tišini. Sa njih troje je veselo ali i zahtjevno tako da kad imam mir i tišinu, taj dio je poseban. Volim gungulu ali tišina daje prostor da se sve lijepo slegne i procesuira.
MamaKlik: Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?
Dajana: Vrijeme za sebe je precijenjeno. Šalim se. Imam vremena za sebe i ne odustajem od njega makar ga morala provoditi u wc-u. Djeca zahtjevaju i vrijeme i energiju i jednostavno te tjeraju da ako želiš da budeš u najboljem izdanju, moraš izabrati ono što ti je najvažnije.
Imam prioritete i ne bojim ih se upotrijebiti. ☺ Nekad je to samo spavanje, nekad kafa, nekad knjiga. Zvuči oskudno i nezanimljivo ali kad u životnoj fazi kao što sam ja sada, sa bebom i još dvoje malih, ovo su neprocjenjive stvari. San pogotovo. ☺
MamaKlik: Vaše vrijeme sa djecom izgleda…?
Dajana: Aktivno. Najkraće rečeno. Starijih dvoje idu u vrtić ali u, ovom zimskom periodu, rijetko kad su istovremeno u vrtiću. Uvijek je jedno bolesno. Uglavnom smo na nekom od igrališta ili u parku, boravak napolju je neizostavan. Igra traje 24h. ☺
Povremeno se igram sa njima ali se trudim da im su u igru ne uplićem, zato igru pravimo od obaveza koliko je moguće. Npr. često ih oboje uključujem u kuhanje, sklanjanje igračaka i slično.
MamaKlik: Kako ste odreagovali kada ste saznali da ste u drugom stanju?
Dajana: Redovno panikom iako je svako dijete bilo planski i željeno. ☺ Prvi put sam ridala jer sam mislila da mi je život koji poznajem završen i počinje težački dio koji se sastoji samo od obaveza i kako jedan moj prijatelj kaže, vlakanja. U jednu ruku sam bila u pravu ali ono što nisam mogla znati u tom momentu je koliko novih i obogaćujućih stvari roditeljstvo donosi.
MamaKlik: Kako su prošle Vaše trudnoće?
Dajana: Sve tri trudnoće su imale zajednički nazivnik – užasne mučnine prvih 4. mjeseca. Ako ih poredim, prva je bila najlakša, a treća najteža. Trudila sam se da budem što aktivnija i to mi je polazilo od ruke.
MamaKlik: Kako biste opisali vaše prve dane sa bebama?
Dajana: Divno iskustvo, puno iščekivanja, izazova i mira. (Mnogo spominjem taj mir ☺) Takvu atmosferu mogu da zahvalim suprugu ali i široj porodici koja je bila podržavajuća. Suprug samo nije dojio ☺, sve ostalo smo zajedno radili, on čak i više u tim prvim danima.
MamaKlik: Šta savjetujete drugim mamama?
Dajana: Ništa. Savjeti slabo pomažu, naročito u roditeljstvu. Treba dosta vremena da bi čovjek bio spreman da prihvati savjet. Ono što mogu, jeste pričati o sopstvenim iskustvima. Dosta žena prolazi kroz isto kad dođu djeca i dijeljene tih istih iskustava je oslobađajuće i daje podršku.
MamaKlik: Kako uspijevate uskladiti posao/karijeru i porodicu?
Dajana: Kao i svaki roditelj. Uz mnogo organizacije i stresa.
MamaKlik: Možete li sa našim mamama podijeliti vaš najdraži a najbrži recept?
Dajana: Meni je svaki brzi recept najdraži. Ne mogu sad izdvojiti nijedan.
MamaKlik: Sve su mame superheroji, koje su vaše super moći?
Dajana: Zaspim u bilo kojoj položaju bez obzira na buku. ☺ Dobra sam i u skidanju temperature.
MamaKlik: Vaš životni moto?
Dajana: “Uvijek zapamti da si jedinstven. Baš kao i svi drugi. “ je citat kojeg se volim često sjetiti i kad pomislim da je ono što se meni dešava posebno.
