Djeca u pubertetu često imaju promjenjljivo ponašanje i nepostojane emocije. Tinejdžeri znaju da budu hiperaktivni, agresivni pa i depresivni. Ipak, stvari postaju lakše ako roditelji shvate “zakone prirode” i sa razumijevanjem pristupe ovoj donekle problematičnoj fazi odrastanja.
Većina roditelja se, u određenoj mjeri, suočava sa neposlušnostima svoje djece. Za adolescenciju, ovakvo se ponašanje smatra normativom. Kontriranje, neposluh i eksplozivnost koje ispoljavaju djeca u pubertetu, ponekad se povećavaju postepeno, a ponekad dolaze iznenada i potpuno neočekivano. U oba slučaja roditeljima će ponašanje tinejdžera izgledati neutemeljeno i neshvatljivo.
Pubertet kao period u odrastanju obema stranama zna da bude težak. Taj se proces odvija različitim intenzitetom, ali je u pravilu kontinuiran, ponekad i grčevit uz narušene odnose između roditelja i djece koja su tinejdžeri.
Stvari postaju lakše ako ih posmatramo kao “zakone prirode”.
Zašto se tinejdžeri ponašaju nemoguće?
Ponekad se fizički rast odvija tako brzo da dijelovi mozga i nervni sistem u cjelini, odgovorni za emocionalnu kontrolu, ne drže korak sa njim.
Mladima treba vremena da se prilagode novom tijelu. Postaje im neugodno, jer se njihov izgled rapidno transformiše: smjenjuju se faze eksplozivnog i tihog tj. povučenog ponašanja, osjetljivosti i grubih reakcija.
Budući da to ne traje dan ili dva, roditeljima se čini da tinejdžeri to rade namjerno, što je potpuno neprihvatljivo! Što su roditeljski zahtjevi i očekivanja stroži, to su sukobi među njima veći.
Roditelji misle da ako je dijete veliko, sada treba da se ponaša zrelo i racionalno u svemu.
Uobičajeno je da se čovjek bori sa silama prirode, ali ne postoji slučaj gdje je neko uspio da zaustavi vulkansku erupciju ili tajfun.
Fizički rast djece u pubertetu vodi do oslobađanja energije, što dovodi do pojave napetosti u tijelu, a takva napetost nužno zahtijeva izlaz.
U svakoj dobi dijete razvija vlastite mehanizme za smanjenje ove napetosti, prije svega okrećući se onima kojima vjeruje: svojim roditeljima.
Bezopasni plač beba može se, kao dijete raste, pretvoriti u tantrume, vrištanje, bacanje i razbijanje stvari (ponekad skupih), a u pubertetskim godinama u nerazumljive i tvrdoglave stavove koji dovode do svađa…
Roditelji se često pitaju: “Zašto se dijete dobro ponaša u društvu drugih ljudi, a nas tretira kao da smo neprijatelji”?!
Odgovor je vrlo jednostavan: Jer vaše dijete još uvijek vjeruje i nada se da ćete ga moći podnijeti i pomoći mu u prevazilaženju stanja koje on zaista ne razumije.
Zato budite spremni da na svoje nedužno pitanje: “Šta ti je?” dobijete neodređen odgovor, poput “ništa” ili “ne znam”, ili neobuzdanu bujicu grubih riječi.
U djetetovim grubim riječima i visokoj intonaciji, u pravilu, nema zlih namjera, ali postoji privremena nesposobnost da se kontroliše unutrašnja napetost i reakcije.
Usput, jeste li vi, kao odrasli ljudi i kao roditelji, uvijek i svuda kontrolisali svoje raspoloženje i reakcije? To je upravo to. Ali vi ste sada već stvarno odrasli ljudi i predstavljate uzor svojoj djeci.
Ako pobliže pogledate kako se manifestuje ponašanje vašeg tinejdžera, možete lako prepoznati svoj odraz u njima. Kao što kažu, “jabuka ne pada daleko od stabla”…
Šta tinejdžeri žele? Djeci u pubertetu treba potvrda njihove važnosti
Djeca teško priznaju i prihvataju svoj neuspjeh ili krivicu.
Oni stvarno mogu misliti da se cijeli svijet urotio protiv njih; mogu se osjećati manje cijenjenim. Posebno je teško ako dijete u dubini svoje duše nije sigurno u vlastite sposobnosti i vrijednosti.
Ova nesigurnost sama po sebi tinedžerima donosi mnogo patnje. I jako im je važno da imaju priliku da razgovaraju o svojim sumnjama i strahovima.
Ono što treba znati je da vaše dijete pričajući o svojim iskustvima, prije svega, traži prihvatanje i saosjećanje, ali ne i procjenu.
Odrasli često imaju isključive stavove, ne izražavaju razumijevanje i saosjećanje, očekuju od djece racionalno ponašanje i zrelo rješavanje problema.
Zapamtite da, prije donošenja bilo kakvog suda ili komentara, vrijedi pitati želi li dijete uopšte da čuje vašu evaluaciju.
U svakom slučaju, djeci treba pristupiti vrlo pažljivo, da se postojeća anksioznost ne bi dodatno povećala.
Depresija, manjak samopouzdanja, unutrašnji i vanjski konflikti, prva ljubav… Tinejdžeri i njihovi problemi:
Tinejdžeri često ne umiju da artikulišu svoje emocije. Pored toga što im se tijelo mijenja, mijenjaju se osjećanja ali i socijalne interakcije sa drugim vršnjacima.
Osjetljivi period puberteta nije zaobišao nikoga, a vjerovatno i sami pamtite kako vas je “pogodila” prva ljubav, kako ste zaljubljeni ili depresivni plakali u mraku sobe, borili se sa samopouzdanjem zbog nečije nesmotrene opaske, borili se sa sobom, svojim mislima i unutrašnjim konfliktima, svađali i mirili sa vršnjacima…
I svaka zaljubljenost vam je djelovala kao “ljubav života”, a svaki problem kao “kraj svijeta”! Sjećate se?
Umjesto da kažete da nešto ne razumijete, da ga grdite ili preusmjeravate njegove stavove i razmišljanja, recite djetetu da razumijete kako mu je teško, da shvatate kako mu je to nešto važno ili da ste doživjeli nešto slično…
Podstičite ga da priča o tome i pažljivo ga slušajte. Moguće je da ćete naići na zid ćutanja ili na burnu reakciju. Jer..
…Neka djeca u pubertetu zbog poljuljanog samopouzdanja jednostavno ne mogu otvoreno da iskažu svoje emocije, priznaju svoje greške, niti da izgovore riječi izvinjenja.
Često se dešava da tinejdžer, nakon burne svađe i uvreda, jednostavno priđe roditelju sa nekim pitanjem, kao da se ništa nije dogodilo. Ponekad pokušava da nastavi svađu. Nekad samo prolazi kroz prostoriju, ukazujući na svoju prisutnost. I ne govori ništa.
Roditelji očekuju izvinjenje ili bar priznanje krivice.
Povrijeđeni i ljuti, razočarani roditelji ignorišu dijete u pubertetu, koje je u suštini bespomoćno u kovitlacu svojih emocija. Sada je tinejdžeru roditeljsko razumijevanje potrebnije više nego ikada, jer još uvijek nije u stanju da prevlada situaciju. Roditelji treba da se postave fleksibilno, da prenesu djetetu svoja osjećanja i da se ne otuđuju.
Mi, odrasli, želimo da nas naša djeca poštuju. Ali jeste li se ikad zapitali odakle dolazi poštovanje?
Poštovanje je produkt vaspitanja i socijalizacije, izgrađeno međusobnim roditeljskim odnosima, odnosim prema drugim ljudima i prema samom djetetu.
Ako želite da vas dijete u pubertetu poštuje, i sami pokažite poštovanje njegovih potreba, mišljenja, želja, ličnog prostora.
Poštivati dijete, kao i svaku drugu osobu, ne znači poupuštati mu svemu i ispunjavati mu sve njegove želje.
Poštovanje je priznavanje prava djeteta na njegove želje, mišljenje, potrebe, kao i to da imaju vlastitu vrijednost nezavisnu o vama.
Ne moramo da se slažemo u svemu, ali treba da im omogućimo da izraze svoja prava, potrebe i želje.
Mi, kao roditelji, treba da se uključimo u razgovor sa svojim djetetom, da tražimo i obrazlažemo argumente “za i protiv” i da im na taj način pomognemo da razviju svjesne stavove i odnos prema stvarnosti, sebi i drugima.
Stalne rasprave i argumentovanja sa djecom iznimno su teški, ali ne postoji drugi način da se razvije uzajamno poštivanje i izgradi povjerenje.
Autoritarnost i prisila mogu privremeno “kupiti mir” i nametnuti disciplinu, ali djetetovo iskreno samopoštovanje i poštivanje drugih može se izgraditi samo kroz dijalog.
Djeca u pubertetu se ponašaju nemoguće? Evo kako pomoći tinejdžeru!
Kako bi ublažili djetetovo kompleksno tinedžersko razdoblje i ojačali vaš odnos s njim, pokušajte slijediti ove preporuke:
1. Nikada nemojte razgovarati o ozbiljnim pitanjima kada ste vi ili vaše dijete u stanju emocionalnog uzbuđenja ili loše raspoloženi!
Ako je loše raspoloženje postalo hronično, a svaki pokušaj mirnog razgovora dovodi do svađe – potražite pomoć psihologa, jer je moguće da vam već treba posrednik.
2. Dopustite djetetu da pokaže nezadovoljstvo, izrazi svoje mišljenje i da se argumentovano raspravlja!
To će mu pomoći da ublaži napetost, a zatim i da učini ono što je potrebno.
Nemojte kriviti dijete jer ste nezadovoljni, ne želite nešto ili smatrate da vrijeme raspravljate o “sitnicama”: time pravite zid između vas.
3. Dajte pubertetliji do znanja da razumijete njegove poteškoće i da ste uvjereni da je u stanju da se nosi sa njima.
Ono iznad svega treba vašu empatiju, a često i ne razumije kakve mu se promjene dešavaju.
4. Nemojte insistirati da djeca u pubertetu svaki put objasne razloge zbog kojih su upali u nepriliku.
Ni oni sami najčešće ne razumiju odakle nevolja dolazi. Pomozite im da pronađu riječi sa kojima mogu izraziti svoja osjećanja.
5. Nemojte ućutkivati i utišavati tinejdžera!
Oni se teško kontrolišu, pa će situacija postati još gora.
Koliko god vam je teško da se suzdržite i da ne viknete, pokušajte mirnim tonom postaviti pitanja, poput: “Jesam li te nečim uvrijedio”? “Jesi li zbog nečega uznemiren?”.
Imajte na umu da tinejdžer često ne razumije što mu se dešava, a previše pitanja može izazvati iritaciju…
6. Budite oprezni kada poredite svoje tinejdžere sa sobom!
Prvo, vaše dijete nije vaša kopija, a drugo, živimo u drugim vremenima i pod drugačijim okolnostima (i sa drugim roditeljima), te možemo misliti i osjećati na potpuno isti način.
7. Nikad ne poredite svojg tinejdžera s drugom djecom!!
Naučite prihvati svoje tinejdžere i njihovo ponašanje na najbolji mogući način, jer samo u tom slučaju imate priliku da mu pomognete da postane samopouzdana, stabilna i zrela osoba.
Erna Bučinski
MamaKlik.com
TINEJDŽERI I IZLASCI: Šta kad tinejdžer kasni kući i ne poštuje pravila
Najkorisnije i najbolje mobilne aplikacije za mame sa bebama i decom
Roditeljski autoritet kod djece i kriza autoriteta: Kako se nositi sa djetetom koje viče i prkosi?
