Dođe tako jedno jutro kada počinje da nadolazi bujica pitanja. Ko sam, gdje sam, kuda idem, idem li nekuda uopšte ili sam već stigao, šta sad, da li sam postigao sve što sam htio, da li je to to, gdje su uzbuđenja, da li sam dovoljno privlačna, hoću li se još nekada zaljubiti, odakle mi ovoliko bora, zašto je gravitacija nemilosrdna…
Kriza već dovoljno ozbiljno zvuči kao termin sam po sebi. Kada mu dodamo godine dobija još jedan ozbiljniji ton, a ako umiješamo riječ srednje onda svi klimaju glavom s razumijevanjem. Ili je u pitanju period kroz koji prolaze ili im svakako slijedi u narednom periodu. Najpoznatije zvuči onima koji su je prošli na ovaj ili onaj način.
Da li je kriza srednjih godina neizbježna razvojna faza? Ima li uopšte razvoja nakon tog perioda i u šta to sve gledamo razrogačenih očiju sa nekom melanholijom u duši i nekakvim pundravcima u telu?
Neka istraživanja kažu da je to normalna i neizbježna faza, a neka da tako nešto zapravo ne postoji. Bilo kako bilo, često se u svojoj psihoterapijskoj praksi susrećem sa klijentima koji sobom donose ovu temu.
Podstrekači mogu biti veoma šaroliki:
- Stvaranje porodice
- Održavanje porodice
- Redefinisanje uloga kao posljedica praznog gnijezda
- Zasićenost brakom ili vezom
- Usamljenost
- Osjećaj da je dostignut životni vrhunac u karijeri, porodici, socijalnoj mreži i svemu što je na vrhu liste prioriteta
- Shvatanje da nam tijelo stari a gravitacija čini svoje
- Gubitak životnog entuzijazma
Ovo su samo neki uzroci, a ljudska sposobnost kreativne adaptacije na novonastale situacije je beskrajna.
Kroz ovaj period prolaze podjednako i muškarci i žene.
Dođe tako jedno jutro kada počinje da nadolazi bujica pitanja. Ko sam, gdje sam, kuda idem, idem li nekuda uopšte ili sam već stigao, šta sad, da li sam postigao sve što sam htio, da li je to to, gdje su uzbuđenja, da li sam dovoljno privlačna, hoću li se još nekada zaljubiti, odakle mi ovoliko bora, zašto je gravitacija nemilosrdna…
Miješaju se i ženska i muška pitanja. Svako svoju muku muči i nalazi svoje mehanizme za prevazilaženje zastoja. Neki mehanizmi proizvode nove probleme a slabo vode rješenju.
Ono što je glavna odlika perioda je gubitak nekih identiteta.
Niko nema samo jedan identitet, već su tu i identitet sina, ćerke, prijatelja, prijateljice, ljubavnika, ljubavnice, muža, žene, profesionalni identitet, a desi se da u nekoliko segmenata počne kriza.
Jedan od konkretnih primjera je kada jednom bračnom paru odu djeca ili dijete (ostaće jednina za potrebe ovog primjera) i par nakon dvadeset i više godina ostaje ponovo sam.
Neko bi rekao da je to super i da je vrijeme za slobodu.
Međutim. Moramo uzeti u obzir da je taj par vremenom uz pojavu djeteta redefinisao svoje uloge. Da je dijete sobom nosilo dinamiku, koja s jedne strane upotpunjuje cijelu priču, a sa druge je baš zgodna prilika da kada članovi para ne žele da se bave sobom ili onim drugim – bave se djetetom.
Jednoga dana kada zbog školovanja ili osamostaljivanja dijete ode, nastupa šok. Šok jer je prirodno da roditelji brinu što djete više nije sa njima i neće uvijek znati gdje je, šta radi, kako je spavalo i tome slično ali i šok jer se porodica ponovo vratila na dijadni oblik.
Dvoje ljudi koji sada treba da redefinišu svoje uloge a u godinama su da tragaju za tim ko su oni ustvari, pa je prostor da vide ko je onaj drugi postao prilično maglovit.
A normalno je da se ljudi tokom života mijenjaju.
Još jedan šok nastupa kada to dvoje shvate da više nisu isti. Nerijetko se desi da shvate da su postali stranci i da je vrijeme za promjene.
Nekada je ta promjena završetak tog odnosa, nekada vrijeme kada se par pojavi na psihoterapijskoj seansi a nekada sami imaju dovoljno kapaciteta i volje da se ponovo pronađu. Nije lako ni u jednom slučaju.
Dakle, žena prolaz kroz krizu identiteta majke jer više nije potrebna djetetu sve vrijeme, krizu identiteta žene koja treba da osmisli šta da radi sa slobodnim vremenom, šta da radi sa partnerom, krizu identiteta ljubavnice jer ko zna kakvi su odnosi i bili a kakvi su sada a svakako nije isto.
Muškarac takođe prolazi kroz krizu identiteta oca koji kao i majka nije više neophodan sve vrijeme, takođe muškarca i partnera jer se i kod njega sve mijenja. Često partneri nisu svjesni svoje tuge zbog odlaska djeteta iz kuće pa se lako ljute, razdražljivi su ili pokušavaju da novim ljubavnim odnosima nadomijeste gubitak koji se na taj način svakako ne može nadomijestiti.
Kažu da postoji razlika između manifestacija muške i ženske krize srednjih godina.
Da muškarci kupuju sportske automobile, motore, više vježbaju i nalaze mlađe partnerke (bilo kao ljubavnice bilo kao nove supruge ili djevojke) a žene mijenjaju frizure, isprobavaju ekstremne sportove ili jednostavno počinju da vježbaju, vode aktivan život na socijalnim mrežama, više se slikaju i te slike objavljuju češće nego ranije, nalaze u skladu sa preferencijama mlađe ili starije partnere.
Većina, nezavisno od pola, sklonija je svakakvim avanturama, što ljubavnim, što životnim generalno. Nisu rijetke ishitrene odluke na raznim životnim poljima. Intenzitet nije kod svih ljudi isti.
Razvojne faze su normalne cjeloživotno i kako sama riječ kaže, tokom nje se dešava razvoj. On nije uvijek prijatan niti bezbolan ali je nužan. Kažu klijenti na terapiji da osjećaju da od ovog momenta život može ići samo silaznom putanjom i da čine sve da se to odloži koliko god je moguće. Ima li smisla pokušavati?
Mislim da ima smisla raditi na sebi, truditi se, preispitivati kapacitete, isporbavati novo. Sve što svjesno biramo i dok god smo sa tim izborom (i svime što je posljedica izbora) u redu, ok je.
Na nama je odgovornost da svjesno biramo. Na nama je odgovornost da biramo razvoj, da uvažavamo zastoje, da se redefinišemo cjeloživotno u skladu sa situacijom i iskustvom koje imamo.
Bitno je da ne izgubimo one koji su nam važni, a najljepše je da se mijenjamo zajedno.
Da uvažimo promjene kroz koje svi prolazimo i da podržimo jedno drugo na tom putu. Što je veza između partnera snažnija to je kriza manje kriza a više šansa za novine koje će biti od koristi za par.
Brankica Šaljić Milenković /psiholog, psihoterapeut
