Znate one romantične priče koje čujete od mnogih mama kako su se zaljubile u svoju bebu čim su je ugledale…
Kako su, čim su je dodirnule, znale da je to ljubav njihovog života i da njihova veza nikada neće prestati…
E moja priča je potpuno drugačija… Rodila sam bebu, gledala je i – nisam se odmah zaljubila u nju.
Imala sam veliko strahopoštovanje prema svom tek rođenom sinu, bila sam zapanjena činjenicom da stvorila i rodila tako nevjerovatno stvorenje, ali se nisam zaljubila u njega istog trena. Ne tog trenutka kad su nam se oči prvi put srele.
Ponekad se pitam zbog čega se to nije odmah desilo…
Možda zbog toga što sam se porodila carskim rezom i povraćala zbog anestezije i osjećala bol u svakom djeliću svoga tijela. Možda zato što je porođaj bio tako iznenadan. Ili možda?
MOŽDA SE JEDNOSTAVNO TO NE DEŠAVA SVAKOJ OD NAS.
Možda mi je, kao i našem mlijeku, potrebno malo vremena da krene. Prvih nekoliko dana, nedjelja pa i mjeseci nakon rođenja djeteta toliko je promjena da je potrebno vremena da se naše srce, tijelo i mozak povežu.
Stalno sam slušala, ali i zamišljala kako se ljubav prema djetetu desi na prvi pogled, pa sam tako prvih nekoliko dana bila zabrinuta da nešto nije u redu sa mnom jer to nije bio moj slučaj.
NISAM BILA DEPRESIVNA, BILA SAM TAKO SREĆNA, ALI NE I ZALJUBLJENA.
Nisam se zaljubila kada sam ga prvi put ugledala, ni kada smo ga doveli kući niti prvi put kad sam ga uspješno uspavala.
Sjećam se da sam razmišljala:“Je li ljubav ovako izgleda? Jer to je isti osećaj koji imam za svog psa. Zar to nije uvrnuto? Da volim svog psa na isti način na koji volim svoje meso i krv? “ Bilo je kao da su mi svi pričali da ću dobiti auto Ferari, a umjesto toga dobila sam Golfa. Naravno da je bilo dobro, ali ne i magično i ekstravagantno, kao što mi je rečeno da će biti.
Na sreću, nije prošlo mnogo – zaljubila sam se, tako očajno sam se zaljubila.
Ljubav me je udarila tako iznenadnom srećom da sam morala da se borim za vazduh. Kao talas koji vas baci na leđa da ne možete da se sjetiti kako ste stigli tamo, tako sam se zaljubila u svoju bebu.
Sina smo doveli kući prvog dana 2015. godine. Prve noći, nije bilo tako lako kao što je izgledalo dok su to radile medicinske sestre u bolnici. Sljedećeg dana, moj muž i ja smo bili umorni. Iskreno, osjećali smo se kao da smo bili u zoni sumraka.
Moji roditelji su došli da nas posjete na jedan dan i nakon večere željeli su da se vrate kući, ali sam ih preklinjala da prespavaju kod nas. Nisam bila spremna na još jednu noć koja će ličiti na prethodnu.
Baš kao što je mom sinu trebao moj muž i ja, i meni su trebali mama i tata. Njihovo boravak od nekoliko dana u mojoj kući pružilo mi je toliko mira i poverenja u svoje sposobnosti da sam se osjećala kao nova mama.
Jedne večeri, sin je spavao u svom krevecu i kada se probudio plačući, podigla sam ga i legla sa njim na kauč da ga utješim. I tu, tog trenutka, tada me je snašlo.
Suze su krenule odjednom niotkuda. Iznenadne suze, suze koje stvaraju još suza, provalile su se iz mojih očiju i potpuno sam izgubila kontrolu.
Nisam imala pojma šta se događa, ali sam znala jednu stvar – moj život se zauvijek promijenio.
Dok sam držala svog sina na grudima, osjećajući kako se njegove male grudi kreću u takvo savršenom ritmu, slušajući njegovo disanje, i mirišući njegovu slatku glavicu, srce mi je eksplodiralo.
Ljubav koju sam iznenada osjetila bila je toliko intenzivna, tako ogromna da bih mogala da se borim sa čitavom vojskom. Ništa slično nikada nisam doživjela i tada sam znala da su te priče o zaljubljivanju istinite. Ne postoji ništa poput ljubavi koju majka osjeća prema svom djetetu.
ZNALA SAM U TOM TRENUTKU, POMjERILA BIH PLANINE ZA NJEGA, NIKADA VIŠE NE BIH STAVILA SEBE NA PRVO MjESTO. VEĆ NJEGA.
ON JE BIO MOJE SVE.
Zamolila sam svog tatu da nas fotografiše, jer sam znala da je trenutak koji je upravo prošao bio trenutak koji nikad ne bih željela da zaboravim. To je bio trenutak kada sam se zaljubila u sina.
Adelina verzija pesme “Da biste osjetili moju ljubav” čula se u daljini na radiju. Nije mogao biti savršeniji momenat za to, čak ni u režiji Stivena Spilberga. Kad god čujem tu pjesmu, osjećam se savršeno. Sjetim se. Sjetim se dana, osjećaja, trenutka. Sjetim se kako sam se toliko zaljubila da ništa više nije bilo isto. Sjetim se da sam se tad zaljubila u svog sina.
Iskreno, mama Alison
Izvor: mother.ly
Prevod:mamaklik.rs
