Banjalučanka Aleksandra Čvorović je viša bibliotekarka, književnica i psihološki savjetnik u edukaciji. Majka je dvije ćerke – Anabele koja uskoro puni deset godina i Leonore koja ima pet.
Radila je kao novinarka, urednica, profesorica u srednjoj školi, kao bibliotekarka u Dječijoj biblioteci gdje je i sada. Pisala je knjige za odrasle, a kada je postala majka počela je da piše i knjige za djecu.
“Moji hobiji, zanimanja, stvaralaštvo, vaspitanje i odgajanje djece, gusto su ispreplitani. Osoba sam sa velikom energijom, ljubavlju i strašću za životom”, ističe Aleksandra.
Bez djece – kaže – ne vidi smisao života, a uživa i u kreativnom radu, kafi s prijateljima, riječima koje pomažu i iscjeljuju, knjigama, putovanjima, pozorištu, operi, rok koncertima. Veliki je pobornik cjeloživotnog učenja i uvijek je u procesu usvajanja novih vještina i znanja, a često organizuje nastupe, književne večeri i razne radionice.
“Vodila sam kreativno pisanje za djecu i odrasle, pričala priče za predškolce i posjećivala vrtiće. Realizovala sam radionicu za razvijanje vještina ophođenja i rješavnja problema te jačanje samopouzdanja “Upoznajmo sebe”, koja je i sada aktuelna u Dječijoj biblioteci. Vodim i dramsko-recitatorsku radionicu u biblioteci, gdje pravimo prestave, a radim i individualna psihološka savjetovanja sa adolescentima i odraslima”.
Kreativno vrijeme provodi i sa ćerkicama. Osmišljava i sa igračkama glumi neke nove priče, pa uz smijeh, zabavu i prijedloge Anabele i Leonore nastaju i rado čitana štiva za najmlađe.
MamaKlik: Kako počinje a kako završava Vaš dan?
Aleksandra: Obično se uvuče u krevet jedna od mojih ćerki, da se malo izmazimo prije ustajanja. Ustajemo i radimo vježbe par minuta, svi se smijemo i valjamo po podu. Pravim voćni šejk od 2-3 vrste voća (banana, jabuka, kivi…), sa domaćim kefirom i zelenim listovima (peršun, čuvarkuća, spanać…). Onda doručak i krećemo na posao, u vrtić, u školu svako svojim putem.
Kada se svi vratimo obično kuvam. I zajedno pojedemo taj obrok koji je više večera. Onda radimo razne stvari: male kreativne projekte, čitamo knjige, gledamo televiziju, pjevamo, plešemo, igramo se… Kada smo slobodni idemo u šetnju, na izlete, na bazene sa termalnom vodom, idemo u pozorište, posjećujemo razna dešavanja u gradu…
Uvijek je dinamično, ali takve smo ličnosti da nam to odgovara.
MamaKlik: Koji Vam je nadraži dio dana?
Aleksandra: Recimo uveče kad čitamo pjesme i priče pred spavanje, to je jedan lijep ritual u kojem svi uživamo. Nekad izmišljam i glumim sa igračkama neke nove priče, tako su uglavnom i nastale moje knjige za djecu. One se smiju i daju neke svoje sugestije i prijedloge. Bude nam jako zabavno.
MamaKlik: Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?
Aleksandra: Kao osviještena majka znam da biti dobar roditelj podrazumijeva da treba da se pobrinete za sebe, da bi bili raspoloženi, zadovoljni i spremni da se na pravi način pobrinete za svoju djecu i druge.
Nesrećna i nervozna majka, koja ugađa svima ali nikad sebi, i koja izigrava žrtvu, svojim ponašanjem daje vrlo loš primjer jer jednog dana će djeca imitirati njen obrazac, logično je pitanje može li nesrećna majka da vaspita srećnu djecu.
Vrijeme za sebe imam uveče poslije devet kada moja djeca odu na spavanje. Bar dva sata čistog opuštanja i uživanja neophodno je da budete srećni.
Takođe vikendom moje ćerke provode vrijeme sa svojim ocem i ja tada mogu da napunim baterije za sljedeću radnu sedmicu, radeći sve ono što me usrećuje.
Volim svaku vrstu kreativnog rada, kafu s prijateljima, riječi koje pomažu i iscjeljuju, knjige, putovanja, pozorište, operu, rok koncerte…
MamaKlik: Vaše vrijeme sa kćerkama izgleda…?
Aleksandra: Mnogo razgovaram sa njima kad god se ukaže prilika. Slušam o njihovim razmišljanjima, prijateljima, interesovanjima, problemima… Savjetujem ih iskreno, pričam kako sam ja rješavala stvari kad sam bila mala.
Dajem im mnogo ljubavi, pohvala, zagrljaja, ali isto tako postavljam pred njih jasne zahtjeve koje sankcionišem ukoliko se ne ispoštuje dogovor.
Trudim se da održim sva obećanja, ali isto tako im priznajem da ne mogu sve i da nisam savršena majka (jer to ne postoji).
U redu je pogriješiti, u redu je ispraviti grešku, važno je da se trudimo svi zajedno.
MamaKlik: Kako ste odreagovali kada ste saznali da ste u drugom stanju?
Aleksandra: Obuzela me luda radost. Imala sam veliki strah da neću uspjeti da se ostvarim kao majka jer sam u 28. godini života bolovala od kancera. Još sam bila u remisiji kada sam ostala trudna sa 32. godine.
Doktorica me je upozoravala da bolest u trudnoći može da se vrati. Rekla sam: “Ili ću roditi djecu ili ću umrijeti pokušavajući da ih rodim, ne vidim smisao života bez njih.”
U to vrijeme moji stavovi su bili radikalni, danas više ne mislim da su stvari tako krute. No hvala Bogu, uspjela sam da rodim dvije divne ćerke, što je velika stvar posle svega što sam prošla.
MamaKlik: Kako su prošle Vaše trudnoće?
Aleksandra: Bilo je nekih komplikacija, morala sam da čuvam trudnoću zadnjih nekoliko mjeseci. Sa drugom ćerkom sam bila pod velikim stresom cijelu trudnoću.
Obje ćerke sam rodila prirodno, smatrala sam da je to najbolje mada su mi porodi bili teški i dugo su trajali, oba puta sam mislila da neću preživjeti.
Druga ćerka je bila krupna i pupčanik joj je bio oko vrata, no opet se sve dobro završilo.
MamaKlik: Kako biste opisali vaše prve dane sa bebom?
Aleksandra: Sjećam se kada sam rodila Anabelu, prinijeli su mi je da je vidim. Njeno malo ljupko lice se za tih par sekundi tako urezalo u moju svijest da bih je prepoznala među sto drugih beba. Ta sreća, radost, blagoslov, zahvalnost… koju sam u tom momentu osjećala ne mogu se porediti ni sa čim.
MamaKlik: Koliko vas je zapravo majčinstvo promijenilo?
Aleksandra: Mnogo me promijenilo. Imala sam u sebi mnogo divljine i želje za slobodom koju je trebalo ukrotiti.
Imala sam bezbroj sumnji i strahova, bojala sam se da ću u nečemu pogriješiti i nanijeti im štetu.
Poslije sam shvatila da svaki roditelj, nekad iz najbolje namjere nanese neku štetu.
Ali sve to se može sanirati i popraviti, postoje razni načini koji mogu pomoći da postanete dobar roditelj ili da popravite štetu koju su vam nanijeli roditelji: psihoterapija, edukacija, knjige…
MamaKlik: Šta savjetujete drugim mamama?
Aleksandra: Savjetujem im ono što sam rekla i sebi, nije tačno da majke treba da usreće svoju djecu i ispune svaku njihovu želju, da ih čuvaju od svega i prezaštićuju.
Mi nismo dobre vile, anđeli, ni duhovi iz lampe; mi smo njihove majke i naš je posao da od njih napravimo samostalne i sposobne osobe koje će dobro da se snalaze u realnom svijetu u kojem živimo.
MamaKlik: Kako uspijevate uskladiti posao/karijeru i porodicu?
Aleksandra: Potrebno je mnogo balansiranja, jasno držanje granica, jake organizatorske vještine i mnogo kompromisa. Dakle nije jednostavno i ne uspjeva uvijek, ali sutra je uvijek novi dan i nova prilika da se stvari osmisle i poslože na bolji način.
Bitno je da radite stvari koje volite, onda mogu i da se prepliću sa privatnim životom a da ga ne ugrožavaju. Na primjer, dok pišem knjige ja o njima pričam sa prijateljima i porodicom, kada držim radionice za drugu djecu, povedem i svoju…
MamaKlik: Možete li sa našim mamama podijeliti vaš najdraži a najbrži recept?
Aleksandra: Dobro se snalazim u kuhinji, a naročito uživam da pravim kolače. Evo jedan brz i jednostavan recept za voćnu tortu. Potrebna vam je konzerva ananasa (može i drugo voće), puter (ili margarin), šećer, mljevena plazma i šlag odozgo.
Ananas ocjedite i isjeckate, pomiješate sa keksom, puterom i šećerom. Mijesite rukama dok dobijete kompaktnu masu koju oblikujete u željeni oblik i premažete šlagom.
Ukus je prijatan i osvježavajući, lagana je i brza, a ne može da omane.
MamaKlik: Sve su mame superheroji, koje su vaše super moći?
Aleksandra: Moja glavna super moć je kreatorski stav da od onoga što imam na raspolaganju, tu gdje sam sada, napravim najbolje što se može. A u tome mi pomažu stvaralačke energije, neumorna mašta i ljubav koja liječi.
MamaKlik: Vaš životni moto?
Aleksandra: Moj životni moto bi bio nešto ovako: Živi svoje pune potencijale, uživaj u životu, usreći sebe i druge.
