Video igrice su većinom beskrajno zanimljive. Ima ih toliko da je teško odabrati koju instalirati. Nekada su se kupovale i igrice i uređaji na kojima su se igrale a danas su lako dostupne jer se mogu instalirati na sve uređaje.
Djeci su dostupni i pametni telefoni i tablet uređaji, kompjuteri i većina dece zna kako da u par klikova dođe do željenih sadržaja.
Roditelji ih rado sami pronalaze u zavisnosti od njihovih afiniteta i nude djeci. Ako roditelji pametno izaberu mogu pronaći pregršt edukativnih i korisnih za razvoj igara.
Međutim kao i u svakoj oblasti roditeljstva i ovde često bude problema.
Jednostavno, djeci ih nude i kada je adekvatno i kada nije. Ima smisla da to bude povremena zabava ali gubi svaki smisao ako se recimo koristi da bi se dijete nahranilo ili pred spavanje. Posebno gubi smisao ako se igra satima.
Što se korišćenja tokom hranjenja tiče, besmisleno je činiti taj proces nesvjesnim tako što će dijete obraćati pažnju na nešto drugo a ne na svoje tijelo.
Tako u najmanju ruku podstičemo i stvaramo loše navike pri hranjenju.
Ako se igrice igraju pred spavanje onda one potpuno bespotrebno pobuđuju nervni sistem u vrijeme kada je potrebno upravo suprotno.
Dakle opšta preporuka je da izbjegavate igrice u ovim situacijama.
Posebno treba obratiti pažnju na dužinu korišćenja uređaja inače. Sasvim je dovoljno jednom dnevno 20 do 30 minuta za djecu stariju od 5,6 godina. Za mlađu i 10 minuta je sasvim dovoljno i naravno ne svakoga dana.
Takođe, djeci koja već imaju izraženu agresiju ne treba nuditi igrice sa agresivnim sadržajima, borilačkim vještinama, pucanjem, udaranjem jer su već i bez toga dovoljno pobuđeni.
Upravo suprotno treba im ponuditi one koje zahtijevaju fokus, mir, strpljenje kao što su recimo igre sa lavirintima ili logičkim zadacima i tome slično.
Često se na putovanjima koriste tableti i telefoni i neka djeca ni ne znaju kako je putovati bez toga. Kako se samo gleda kroz prozor, igra “Slovo na slovo” ili razgovara i nekada ćuti.
Čini se da se prebrzo zarad tišine i nesmetanog puta nude igrice. Da li su i koliko tada smislene naravno odlučuje svako za sebe.
Preporuka je da se ne koriste previše jer smo i ovako slabo svi u kontaktu i sa sobom i sa drugima pa su bar putovanja divne prilike za bivanje zajedno i kada nije savršeno.
Što se starijih uzrasta tiče, opasno je kada roditelji uopšte ne kontrolišu šta sve djeca rade na svojim pametnim uređajima.
Ima izuzetno nasilnih igara koje je teško i nazvati igrama u pravom smislu te riječi.
Tehnička pismenost je važan preduslov za kontrolu onoga čemu su djeca izložena.
U posljednje vrijeme se dosta priča o igrama sa smrtnim ishodom i to u tinejdžerskom uzrastu. Internet je veoma otvoreno i nezaštićeno mesto i to što je dijete u kući i unutar svoje sobe uopšte ne znači da je sigurno.
Može biti uvučeno u razne manipulacije i budući da nemaju iskustva naivno pristupaju svemu i ne obavijeste roditelje ako im je nešto neprijatno ili ih ugrožava.
Naravno, ima djece koja će reći ali ovde je veća briga za one koji neće.
Dakle neophodno je da roditelji imaju pristup svim uređajima, da do osamnaeste godine ne dozvole zaključavanje, stavljanje šifara i da budu upućeni čemu su djeca izložena.
Nisu samo igrice problem već i društvene mreže i to što tinejdžeri postavljaju veoma provokativne fotografije a svi znamo da su u tom uzrastu veoma lak plijen.
Dakle, savjet je – tehnička pismenost, zabrana zaključavanja i stavljanja pod šifru svih uređaja, provera history opcije kao i znatiželja i razgovor o tome šta vaše dijete zanima kao i vršnjake sa kojima se druži.
Najopasnija je naravno zavisnost od igrica. Starosna granica je sve niža i procjenjuje se da 10 odsto onih koji koriste internet su zavisnici.
Postoje ekstremni slučajevi u kojima djeca nisu izlazila oz sobe 36 sati čak zbog igranja igrice. Najmlađi registrovani zavisnik je imao samo tri godine.
Čovjek iz Južne Koreje 2005. je umro nakon što je 50 sati bez prekida igrao igrice, a 2012. jedan čovek na Tajvanu pronađen je mrtav ispred svog kompjutera. U rukama je imao džojstik koji nije ispustio ni kada je doživio infarkt. Mladi Britanac umro je igrajući igricu 12 sati bez prestanka.
Dakle, moramo biti toga svjesni kao i postojanja veoma destruktivnih igara i nadgledati, pratiti, ograničavati i nuditi smislene sadržaje u smislenim situacijama.
Sve što je umjereno je većinom ok.
Brankica Šaljić Milenković, psiholog/psihoterapeut
psiholoskosavetovaliste.rs
