Privikavanje na tutu (nošu) i odvikavanje od pelena su veliki korak ka samostalnosti i velika životna prekretnica za djecu, ali i za roditelje.
Period odvikavanja od pelena i privikavanje na tutu za roditelje može da bude uzbudljiv, jer nema ništa ljepše od toga kad vidite svog mališana kako prvi put piški u nošu i ponosno tapše sebi rukama ili uz osmijeh kaže: „Uspio sam!“.
Ipak, ovaj poduhvat za mnoge roditelje (ali i djecu) umije da bude pomalo stresan i izazovan, piše Mother.ly.
AKO RAZMIŠLJATE O PRIVIKAVANJU VAŠEG MALIŠANA NA tutu, TREBA DA ZNATE DA SU ZA TO KLJUČNI PRIPREMA I RAZUMijEVANJE.
Mnoge uobičajene greške i zamke možete da izbjegnete ako znate kako. Postoji pet glavnih stvari koje bi trebalo da znate o privikavanju na tutu.
1. Privikavanje na tutu: Ključ je u djetetovoj spremnosti
Presudna stvar za lako privikavanje na tutu/nošu je odabrati pravi trenutak za dijete.
Ako djeca nisu spremna i sa skidanjem pelena počnete prerano, ovaj poduhvat gotovo nikada neće biti uspješan. Slično tome, odlaganje ili predugo čekanje na početak može izazvati isto toliko problema.
Tajna je da posmatramo svoje dijete, osluškujemo njegovu spremnost i nađemo pravi trenutak!
Kad je dijete spremno da skine pelene i počne koristiti tutu?
Postoje dva oblika spremnosti, emocionalna i fizička, i oba su jednako važna.
Tijelo djeteta prolazi kroz nekoliko razvojnih promjena, pre nego što postane spremno da se odvikne od pelena, počev od povećanja kapaciteta mokraćne bešike i hormonske kontrole izlučivanja mokraće, do svjesne kontrole mišića potrebnih za otvaranje bešike i crijeva.
Iz naučne perspektive, ovi fizički događaji ukazuju na spremnost negdje između 20 i 30 mjeseci života.
Međutim, emocionalna spremnost je potpuno drugačija.
Nekoj djeci treba više vremena da budu emocionalno spremna, čak iako je njihovo tijelo spremno.
Za najlakše privikavanje na tutu/nošu, vaše dijete treba da bude motivisano i opušteno.
To znači da privikavanje u trenucima kada se odvijaju drugi veliki životni događaji, kao što je na primjer dolazak nove bebe u porodicu, nije najbolja ideja.
2. Dok traje privikavanje na tutu, očekujte (i prihvatite) nezgode!
Mnogi roditelji započinju sa privikavanjem na tutu, ali odustaju nakon nekoliko dana jer se djetetu često dešavaju nezgode.
Neki sumnjaju u njihovu spremnost, drugi pretpostavljaju da još nije pravi trenutak i ubjeđuju sebe da nisu dobro protumačili djetetovu spremnost.
Stvar je u tome da su nezgode važan dio učenja korišćenja toaleta.
Djeca moraju da nauče kako se osjećaju kada su mokri (što većina najčešće ne osjeća u pelenama za jednokratnu upotrebu), kao i koliko dugo mogu da izdrže da ne piške i da prepoznaju trenutak kad bez odlaganja moraju da idu na tutu!
To je proces učenja, baš kao i učenje vožnje bicikla. Ne prestajemo da učimo našu djecu da voze bicikl samo zato što su pali nekoliko puta. Mi im kažemo: “U redu je, učiš, dolazi do nezgoda i na kraju ćeš naučiti!”
Nezgode su znak učenja, a ne znak neuspjeha.
One se mogu događati nedjeljama, mjesecima, pa čak i godinu dana dok dijete ne nauči. Vjerujte u svoje dijete i u njegovu sposobnost da savlada ovu vještinu!
3. Ne gnjavite dijete!
Zamislite da ste pohađali časove za bolju koncentraciju, a nastavnik vam je pokazao tehnike opuštanja koje treba da vježbate nekoliko puta dnevno. Dobro radite, možda ste zaboravili par puta, ali polako uspijevate.
Sad zamislite da vas je nastavnik pozvao 10 puta dnevno kako bi provjerio da li ste se relaksirali kada ste bili pod stresom. Zar vas to cimanje ne bi nerviralo?
Štaviše, vjerovatno biste prestali da pokušavate sami da vježbate. To se dešava djeci kada ih roditelji tokom privikavanja na tutu stalno pitaju: “Da li treba da piškiš?” ili “Da li si sigurna da ti se ne kaki?”.
Prekomijerno podsticanje uzrokuje da djeca prestaju da slušaju svoje tijelo i često – da prestanu da se trude.
Podstičite ih što je manje moguće kako bi dete samo brzo naučilo.
4. Za privikavanje na tutu iliti nošu treba posvećenosti i vremena
Bilo bi sjajno ako bismo mogli da privikavanje na tutu/nošu ubacimo u naš redovni raspored, bez potrebe da stavljamo bilo šta na čekanje. Međutim, navikavanje na nošu je veliki korak u životu djeteta. Zar taj veliki korak ne zaslužuje da mu posvetite malo više vremena?
Previše roditelja pokušava da privikavanje djeteta na tutu/nošu ostvari obavljajući svoje redovne obaveze, a ne odvajaju posebno vrijeme za to.
Ako odvojite neko vrijeme od svojih svakodnevnih obaveza, kao što je uzimanje slobodnih dana na poslu ili korišćenje vikenda da ostanete kod kuće, pomoći ćete vašem djetetu da se koncentriše na učenje i sam proces.
Odvojte samo nekoliko dana da se u potpunosti posvetite ovom procesu i na taj način ćete izbjeći ciklus ponovnog počinjanja kroz koji mnogi prolaze. Fokusirajte se na ovo važno učenje.
5. Neka umjesto pelena nose pamučne gaćice
Stalno vraćanje pelena ili pelena u vidu gaćica je način da djecu zbunite. To je kao da im poručujete: “Hej, mislim da si spreman za nošu, ali možda i nisam u pravu, pa ćemo ipak staviti pelenu.”
Pelene upijaju vlagu, sprječavajući djecu da uče kako se osjećaju kada su mokra (i ne motivišu ih da to izbjegnu). Rezultat? Navikavanje na tutu/nošu je uglavnom odloženo i teško.
Pokažite svom djetetu da vjerujete u njega, a to znači da potpuno odbacite pelene tokom dana jednom kada počnete! Ipak, u redu je da ih još neko vreme koristite noću.
Obično je potrebno šest do dvanaest mjeseci da danju budu suvi prije nego što se to desi i noću.
Ipak, upriličite da djeca danju budu samo u gaćicama. Nemojte se vraćati na pelene kada ih jednom skinete. Zapamtite, dosljednost je ključna!
Privikavanje na tutu/nošu je uzbudljiv period, ali za to je potrebno dosta truda.
Imajte mnogo strpljenja i pokažite svom mališanu da vjerujete da će ubrzo savladati privikavanje na nošu.
Ako se desi nezgoda, ne brinite! One se dešavaju sve dok ne nauče. Ubrzo će biti spremni da sami koriste toalet, vjerujte u njih!
