Bez obzira da li je već bio u jaslicama ili ne, proces prilagođavanja u vrtiću prolazi svaki trogodišnjak, a evo kako da mu vi u tome pomognete.
Polazak djeteta u vrtić je veliki korak u njegovom osamostaljivanju. Za njega je to i veoma stresna situacija, jer se prvi put susreće sa novom sredinom, odraslim nepoznatim osobama, većim brojem vršnjaka, novom hranom i dnevnim režimom. Kroz proces prilagođavanja prolazi svako dijete, bilo da je beba ili trogodišnjak, a koliko će taj period da traje – zavisi od samog djeteta, ali i od saradnje roditelja i vaspitača.
Adaptacija od dvije do tri nedjelje
Prosječna adaptacija djeteta traje od dvije do tri nedjelje. U tom periodu, dijete kraće boravi u vrtiću, u zavisnosti od njegove reakcije. Ono postepeno pronalazi svoje mjesto u igri i prilagođava se grupi. Svaki put kada dijete napravi pauzu u dolaženju – zbog bolesti ili drugog razloga, doživljava neku vrstu adaptacije kada ponovo krene u kolektiv. To se naročito ogleda tokom prve godine dana boravka u njemu.
O čemu roditelji treba da vode računa kada upisuju dijete u vrtić, i kako da vrtić postane mališanovo omiljeno mjesto dok su mama i tata na poslu, ispričala nam je predsjednica Udruženja vaspitača Beograda, vaspitač Snežana Stanković.
– Zakonski je regulisano da roditelj ima pravo da bira vrtić u koji će da upiše svoje dijete. Obično je to vrtić koji je blizu njegovom mjestu boravka ili poslu, da bi što brže mogao da dođe po mališana. Međutim, mnogi vrtići su namjenski građeni, a djece ima mnogo više od postojećih kapaciteta, pa se dešava da veliki broj roditelja vodi dijete tamo gdje ima mjesta, ili čekaju da se ukaže slobodno mjesto u željenom vrtiću.
Bilo da djeca u vrtić dolaze iz jaslica, ili direktno iz porodice, svako od njih prolazi kroz period adaptacije. Tu nema pravila, nekad se lakše uklope djeca koja su došla iz porodica, a nekad se brže adaptiraju ona koja su prethodno pohađala jaslice. Svakako, to je stvar i dobre pripreme za vrtić, ali i genetike. Naime, neka djeca su društvenija, brže sklapaju prijateljstva i lakše se uklapaju u novu sredinu, dok ima djece kod kojih to ide teže.
1. Iskrenost prije svega
Otežanija adaptacija se najčešće uočava kod djece kojoj roditelji ne govore istinu. Da bi mališana zadržali u vrtiću, zavaravaju ga time da će on samo malo da se poigra, a da će oni brzo doći po njega, ili da su u blizini i da ga gledaju. Takvo dijete stalno iščekuje roditelje, pa ne može da uživa u igri. Stoga će više pomoći ako mu u toj situaciji mama kaže kako mora da ide na posao i da će doći po njega poslije ručka, ili poslije spavanja. Dijete još nema pojma o vremenu, ali odlazak kući vezuje za doba dana nakon određenih aktivnosti u vrtiću.
2. Upoznavanje prostora
Naša sagovornica je istakla kako je važno da djeca, prije nego što krenu u vrtić, upoznaju prostor u kome će da borave. Dobro će doći i roditeljske priče o tome da je vrtić lijepo mjesto, u kome će dijete naći mnogo drugara, gdje će zajedno da uživaju u igri.
Prvi dan u vrtiću
* Negodovanje djeteta je očekivano i normalno.
* Potrudite se da ga baš vi dovodite i odvodite.
* Ne odlazite bez pozdrava ili u žurbi, ali se ni ne zadržavajte previše u vrtiću.
* Dolazite u dogovoreno vrijeme po mališana.
* Dajte djetetu dovoljno vremena da savlada svoj bol zbog «odvajanja».
* Provodite više vremena sa svojim djetetom kod kuće u aktivnostima koje mu prijaju.
* Ako ne želi, ne insistirajte da vam priča o vrtiću. Ono što vas interesuje, možete da saznate kroz igru.
* Pokažite djetetu da ga prihvatate i onda kada ono ne prihvata vrtić.
* Ukoliko se, pored svih napora da razumijete i podržite dijete, njegova patnja ne smanjuje, a to traje duže od mjesec dana – ne oklijevajte, potražite pomoć stručnjaka.
3. Roditeljski sastanak
Takođe, poželjno je da se prije mališanovog polaska u vrtić održi roditeljski sastanak, na kojem će se vaspitači upoznati sa njegovim navikama, a roditelji tako stiču povjerenje u osobe kojima će da povjere svoje dijete na čuvanje i vaspitanje.
4. Važno je ostati dosljedan
Stručnjaci smatraju da je najteži zadatak svakog roditelja da ostane dosljedan u vaspitanju svog djeteta, odnosno da istraje u tome. Djeca su radoznala, to su bića koja teško pristaju na: “Ne”, lako manipulišu postupcima starijih, naročito kada im se stalno udovoljava.
Kao što odrasli reaguju na promjenu sredine, tako i djeca – kada pođu u vrtić, pokazuju reakciju na svoj način: plakanjem, ljutnjom, odbijanjem hrane ili društvenih aktivnosti, padom imuniteta… No, to nikako ne znači da roditelj treba da prestane da dovodi mališana u kolektiv. Djeca se naviknu na vrtić samo ako redovno dolaze.
5. Pozitivan stav
Inače, kada roditelj ostavlja dijete u kolektivu, ne smije da dozvoli sebi da bude nesiguran ili da pokazuje strah, jer dijete to prepoznaje, pa će i samo da se tako ponaša. Jedino pozitivnim stavom, dosljednošću i predstavljanjem stvari onakvim kakve jesu – roditelji pomažu djeci da se lakše uklope u kolektiv.
6. Veza vrtića i kuće treba da postoji
Da bi se dijete što bolje osećalo u novom okruženju, poželjno je da u vrtić ponese omiljenu igračku, jastuče, knjigu… Kako naglašava vaspitač Snežana Stanković, veza između kuće i vrtića treba da postoji. Dijete je tada sigurnije i lakše se uklapa u kolektiv.
Prelazak iz jednog vrtića u drugi
Naša sagovornica je istakla da prelazak djeteta iz jaslica u vrtić ponekad umije da bude mač sa dvije oštrice, jer se nikada ne zna na koji način će dijete da odreaguje na novu promjenu okruženja, bez obzira što je već bilo u kolektivu. Ipak je ono naviklo na svoje omiljene vaspitačice, drugare sa kojima je jelo, spavalo i svakodnevno se igralo, a sada mora da se privikava na nešto novo.
Dobro je i olakšavajuće ako neki mališan, iz grupe u kojoj je dijete bilo, takođe pređe u novi vrtić, ali ni to ne garantuje da će se dijete odmah uklopiti.
Ima djece koja zbog promene mesta boravka krenu u vrtić na drugom kraju grada, gdje nikog ne poznaju, ali vrlo brzo nađu srodnu dušu. Nov prostor, igračke, nove osobe… mogu da budu inspirativni pojedinim mališanima, zbog čega se oni lako uklapaju.
7. Izbor sopstvenog ritma
Iako se ritam vrtića i režim rada u njemu nije mijenjao posljednjih trideset i pet godina, danas je djeci ipak dozvoljeno da pronađu neki svoj ritam dana. Na primjer, u saradnji sa vaspitačem, roditelji mogu da procijene da li je za njihovo dijete bolje da prethodno doručkuje kod kuće, a onda dođe u vrtić bez tenzija i uključi se u ostatak aktivnosti.
Takođe, postoji mogućnost da roditelji u toku adaptacije jedan dio dana provedu zajedno sa djetetom u vrtiću, ako procijene da će to njihovom mališanu pomoći da se lakše privikne na novu sredinu – što ranije nije bilo moguće. To važi i za djecu jaslenog uzrasta, i za trogodišnjake.
Međutim, poželjno je da period zajedničkog boravka bude što kraći, kako se ostala djeca ne bi pobunila i tražila svoje mame i tate.
– Saradnja vaspitača i roditelja ne treba da se svodi samo na: “Dobar dan, kako je moje dijete jelo? Da li je spavalo?”, već zajednički treba da se bave djetetom. Zbog toga se posljednjih godina sve više izlazi u susret dječjim potrebama, budući da se navike i ritam dana kod kuće i u vrtiću često ne podudaraju.
Dešava se i da kod djeteta naiđe period kada, jednostavno, ne želi u vrtić, povuče se u sebe, ili se zasiti, ili mu se desi nešto što je za njega strašno, a uopšte ne mora da bude tako. Tada se uključuju roditelji.
