Moglo bi se reći da je beograđanka Ivana Maksimović Anđušić miljenica ne samo susjedne Srbije već i regiona. Ova poznata streljašica, osim po osvajanju brojnih medalja na olimpijskim igrama, svjetskim i evropskim prvenstvima, simpatije dobija i zbog svog šarma, neposrednosti i otvorenosti. Ivana je ušla u istoriju i kao osvajačica jubilarne, stote medalje za svoju zemlju, a sada se sprema da zajedno sa svojim suprugom, uspješnim košarkašem Danilom Anđušićem, sredinom novembra dobije sina.
Sa Ivanom smo razgovarali o trudnoći, prepremama za roditeljstvo i porođaj…
Oduvijek ste isticali da Vam je porodica veoma važna, kako ona primarna, tako i ova “nova” koju gradite zajedno sa Danilom i da je dijete ostvarenje zajedničkog sna. Da li i dalje pamtite trenutak kad ste saznali da ste trudni?
Naravno. Mislim da ću se tog trenutka zauvijek sjećati. Bio je jako hladan početak marta pun snijega i magle. Samo što sam izašla iz igraonice gdje sam uživala sa drugaricom i njenom kćerkom, stigli su mi rezultati. Iz prve nisam mogla da povjerujem svojim očima. Nekoliko trenutaka potom, shvatila sam da je želja o kojoj toliko dugo maštam na korak da mi se ostvari. Bila sam van sebe od sreće, i kako je Danilo bio na treningu i na neko vrijeme nedostupan, najljepšu vijest sam brže bolje podijelila sa mamom.
Sada, kada je skoro devet mjeseci trudnoće iza Vas, kako Vam izgleda taj period? Da li Vam je bilo naporno, ili ste sa lakoćom prolazili kroz sve dane?
Kao i svaka žena, na početku sam osjećala sreću pomiješanu sa strahom. Sve vam je novo i javlja se jedan novi osjećaj – briga, veća od bilo koje do tada, da sve bude kako treba. Poslije nekoliko testova i sigurnosti da je sa bebom sve u redu nastupili su mjeseci radovanja i uživanja u svakom momentu. Sada, kada je deveti mjesec u toku i bebirona očekujemo svaki čas, mogu reći da sam zaista uživala u svojoj trudnoći, u njenoj lakoći, svakom novom trenutku i to sve zajedno sa svojim suprugom na čemu sam neizmjerno zahvalna.
Imate veliku podršku partnera. Danilo i sam kaže da i niste zahtjevna trudnica. Da li Vam prija što sa Vama dijeli sve trudničke dane?
Veoma prija i raduje. S obzirom na to da je profesionalni sportista, bila sam spremna na činjenicu da je moguće da ću većinu trudnoće provesti odvojeno od njega. Drago mi je što se sve lijepo poklopilo i što smo samo na početku bili malo razdvojeni. Sve je kasnije bilo dosta lakše jer smo bili zajedno. Danilo je jako pažljiv muž, tako da mi nije ostavljao mnogo prostora da budem zahtjevna trudnica.
Odbrojavate dane do porođaja. Na koji način se pripremate? Da li ste uzbuđeni, nestrpljivi ili se javlja pomalo i strah?
Osmi mjesec je bio prepun strepnje, pa čak i manjeg pada samopouzdanja. Mislim da svakoj trudnici dođe trenutak kada počne da preispituje sebe, a samim tim se i strah podmuklo uvuče u misli i ne da mira. Dosta mi je pomogla podrška porodice, prenatalna joga i iskustvo bliskih prijatelja. Deveti mjesec je počeo pun entuzijazma, uzbuđenosti i iščekivanja. Strah je iščezao, a zamijenilo ga je nestrpljenje da što prije upoznam svoje malo čudo.
Za svoje dijete ste odlučili da ostavite matične ćelije. Zbog čega ste se odlučili na ovaj korak?
Kao sportisti, oboje znamo da je zdravlje osnov svega.
MISLEĆI NA BUDUĆNOST NAŠEG DjETETA, ODLUČILI SMO SE ZA ČUVANJE MATIČNIH ĆELIJA.
Na to gledamo kao na neki zalog za budućnost. Želimo da mu odrastanje bude bezbrižno i sigurno, jer samo kada si zdrav možeš da ostvariš sve što naumiš.
Povjerenje ste poklonili Švicarskoj banci matičnih ćelija. Zbog čega ste baš nju izabrali?
Švicarska banka matičnih ćelija ima prestižnu Fact NetCord akreditaciju koja obezbjeđuje čuvanje matičnih ćelija po najvišim standardima. Kada smo se odlučili za taj korak, dugo smo istraživali i razmišljali kome da ukažemo naše povjerenje. Tih dana je u našoj zemlji donijet Zakon po kome samo banke sa Fact NetCord akreditacijom mogu da posluju i izvoze matične ćelije beba i od tada za nas više nije bilo dileme.
Danilo je jednom prilikom izjavio da bi, kako se vrijeme bliži, sve više volio da prisustvuje porođaju. Da li je, zbog klupskih obaveza izvjesno da će moći da Vam pruži podršku u tom trenutku?
Kako je trudnoća odmicala, mišljenje mu se promijenilo i to me jako raduje. Zna koliko mi je bitno da u tom trenutku bude uz mene i kolika mi je želja da sina prvi put ugledamo zajedno i vjerujem da je to presudilo. Oboje željno iščekujemo taj trenutak. Postoji šansa da Danilo tad ne bude u Beogradu, jer poslovne ponude ne biraju ni mjesto ni vrijeme, ali čvrsto vjerujem da će se sve do kraja poklopiti i da ćemo trudnoću do samog kraja iznijeti zajedno.
Vaš otac je poznato ime u svijetu streljaštva, koji iza sebe takođe ima olimpijsku medalju. Suprug Danilo je uspješni košarkaš. Da li je već izvjesno da ćete dijete usmjeravati ka profesionalnom bavljenju sportom i ako da, da li ćete “navijati” da se posveti streljaštvu ili košarci?
Kao što naši roditelji umiju da kažu: “Dijete ima sve predispozicije da postane vrhunski sportista”. I Danilu i meni je to velika želja, ali to će biti na njemu da odluči. Na nama je da ga uvedemo u svijet sporta, upoznamo sa košarkom i streljaštvom, kao i ostalim sportovima, a poštovaćemo svaki izbor koji on napravi.
I za kraj nam recite kojim sve stvarima ćete željeti da učite svog sina i koje životne vrijednosti ćete se truditi da mu prenesete?
I Danilo i ja potičemo iz sportske porodice. Slično smo vaspitavani i samim tim gajimo slične vrijednosti. Ono čemu ćemo ga svakako učiti jeste poslušnost, iskrenost, poštovanje, istrajnost i upornost. Znaće da cijeni rad i trud, kao i to da je svaki san dostižan ako u njega iskreno i jako vjeruješ i za njega vrijedno radiš.
