Jedan od uzroka neutješnog i, na izgled, bezrazložnog bebinog plača, može da bude i naš neprikladan način ophođenja i igranja sa njom. Evo savjeta kako da na pravi način stimulišete bebu
U prvim nedjeljama života beba uglavnom spava, čak i kada se probudi između dva hranjenja provodi vrijeme u polu snu. Ponekada bebe i dok jedu drijemaju, pa je potrebno podsticati ih na dojenje dodirivanjem usana bradavicom. Beba je u tom periodu živahna od dva do tri minuta u satu danju i još manje noću, što je sve skupa oko sat vremena u toku jednog dana.
Do kraja prvog mjeseca period živahnosti se povećava na dva do tri sata uz jedan duži period po podne. Ako biste u ovom periodu bebu pretjerano stimulisali igračkama, naročito onim koje proizvode zvuk ili biste joj stalno pričali, pjevali joj i nosili je u rukama, vjerovatno bi reagovala plačem.
Između treće i dvanaeste nedjelje kod većine beba se javlja period uznemirenosti krajem dana. Ova pojava se uglavnom tumači pojavom grčeva pa se primjenjuju razna sredstva za njihovo ublažavanje koja bebi nekada pomognu a nekada i ne. Krajem trećeg mjeseca ovi problemi uglavnom iščezavaju.
Postoji tumačenje da je neutješno plakanje u kasnim popodnevnim satima uzrokovano obiljem stimulacija kojima je beba izložena.
Nedovoljno razvijen centralni nervni sistem u određenom trenutku nije u stanju da obradi sve informacije koje stižu iz bebinog organizma i njenog okruženja i to se manifestuje uznemirenošću koje prerasta u naizgled bezrazložan plač (beba nije gladna i ne spava joj se). Zato treba smanjiti stimulaciju kako bismo bebi pomogli da se izbori sa svim što joj se dešava.
Savjeti za pravilnu stimulaciju bebe:
U prvom mjesecu je dovoljno da, pored prijatnog okruženja u kom boravi, ono što beba gleda bude samo nasmijano lice roditelja. Svjetlo treba da bude prigušeno, muzika utišana, glas kojim joj se obraćamo prijatan, a naši pokreti smireni i odgovorajući (ne treba joj se previše unositi u lice).
Kada napuni mjesec dana postavljamo vrtešku na krevetac kako bi pratila igračke pogledom kada se probudi. Kada je smirena i naspavana, laganim pomijeranjem zvečke i protresanjem da čuje zvuk, navešćemo je da je prati pogledom sa jedne na drugu stranu.
Tek u trećem mjesecu možemo uvesti Baby gim sa igračkom, postavljenim na sredinu da bi beba glavu zadržavala u središnjoj liniji. Ako bismo sve ove igračke koristili odmah od rođenja ili stalno bebu stimulisali neodgovarajućim zvukovima i predmetima, ona bi vrlo brzo postala razdražljiva.
Kada beba plače roditelji često počinju da joj nude jednu igračku za drugom u želji da je umire što uglavnom izazove suprotan efekat, beba samo još više plače. Previše podsticaja samo povećava broj informacija koje bebin mozak ne može da obradi.
Ovo se događa i u kasnijim periodima, kada je beba zatrpana igračkama sa kojima uglavnom ne zna šta da radi. Ako uzme igračku i odmah je ostavi vjerovatno nije dostigla određeni stepen zrelosti da bi mogla da je koristi ili igračka jednostavno nije funkcionalana pa je samim tim beskorisna.
Kada uči da koristi novu igračku treba joj dati dovoljno vremena da je savlada i pomoći joj u tome, najpre pridržavanjem, zatim stalnim dodavanjem kada je ispusti, pokazivanjem šta sa igračkom može da se radi.
U svakom trenutku bebi na dohvat ruke treba da budu jedna, dvije, najviše tri igračke. To važi i za bebu koja puzi, sjedi ili hoda, sve što je više od toga stvara nered i dovodi do konfuzije kod djeteta. Bebin prostor za igru mora da bude organizovan kako bi ona mogla da koristi igračke na pravi način što će omogućiti njen normalan motorni razvoj.
Odrasli nekada ne mogu da obuzdaju svoja osjećanja, naročito kada ih je puno i svako želi da pokaže koliko voli bebu pa je neprestano neko drži u rukama, nosi kroz kuću, pjeva joj, igra se sa njom. Često je tu uključen televizor, stalno joj se obraćaju, nude igračke…
Kada dijete raste u ovakvom okruženju može da ima problem sa koncentracijom jer ga stalno neko u nekoj aktivnosti prekida i nudi nešto drugo.
Koliko god to naizgled djelovalo beznačajno, kasnije može da bude veliki problem u ponašanju djeteta kada ne može da se usredsredi na jednu aktivnost jer nije naviklo da započeto i završi.
U želji da zabavimo dijete ne poštujemo njegove potrebe koje ono samo ima. Ako ne znate šta treba raditi sa djetetom a šta ne, dovoljno je da samo zamislite sebe u toj situaciji i biće vam jasno da li i koliko treba da stimulišete dijete.
Autor: Snežana Milanović
diplomirani fizioterapeut, senzorno-integracijski pedagog, MarteMeo Therapist/Colleague Trainer, licencirani instruktor IAIM masaže beba i MISP masaže dece.
Izvor: Moj pedijatar
