Šta je djeci, tinejdžerima, pa i bebama, najpotrebnije, potrebnije više i od zdrave hrane, dobre odjeće ili privatnih časova njemačkog jezika? Šta je to najvažnije u odrastanju i razvoju djeteta, objašnjava psiholog Aleksandra Solomon sa Univerziteta „Northwestern University“:
“Otac mi je umro pre četiri i po godine. Tokom tih dana žaljenja i zajedništva, dvojicu moje braće naši rođaci su pitali (i to sasvim odvojeno): šta im najviše nedostaje od oca? Braća su dala iste odgovore. Od riječi do riječi. Rekli su da im najviše nedostaje ta blaženost na licu oca kada uđu u sobu.
A sada mali uvod o mojoj braći. Oni su tipični dječaci. Muškarci koji bi radije govorili o kamionima nego o osjećanjima. Muškarci koji bi prije gledali sport nego romantičnu komediju. Muškarci koji ne dijele emocije. Mislim da je nevjerovatno što je njihova najdraža uspomena na oca – ta iskra u njegovim očima kada bi ih ugledao.
Ali to ima smisla, zar ne? To je u suštini ljudskog bića.
Želimo da nas vide.
Želimo da značimo nekome.
Želimo da drugi vole da budu blizu nas.
Sve to želimo kao mala djeca, ali i kada smo odrasli ljudi.
U ČEMU RODITELJI GRIJEŠE I ŠTA JE DJETETU NAJVAŽNIJE
Toni Morison, poznata književnica koja je dobila Nobelovu nagradu za sabrana dela i laureat je Pulicerove nagrade, u intervjuu sa Oprom Vinfri 2000. godine, pričala je o “roditeljskom” načinu razmišljanja koje je već dugo upražnjavala:
Kada bi njena deca ušla u sobu, pogledala bi ih i pobrinula se da nisu neuredni, čupavi ili prljavi. U jednom trenutku shvatila je da propušta ono što je zaista važno, a to je pokazivanje ljubavi (ka spolja) koju je jasno osećala (iznutra) prema njima.
Pozvala je roditelje da se zapitaju:
„Da li se vaše lice razvedri kada ugledate svoju djecu?“
Mnogo se pisalo o pritisku koji savremeni roditelji osećaju. Većina nas radi više nego što su naši roditelji radili. I kada najzad dođemo kući, teško izbacujemo stresne misli iz glave.
Zajednički obroci su prava rijetkost. A i kada zajedno ručamo, tu su razni uređaji u našim rukama… Čak i u svoj toj frci i zbrci, mislim da možemo da prihvatimo izazov Toni Morison.
Svakog dana možemo da pronađemo nekoliko trenutaka u kojima ćemo potpuno i svjesno pokazati djeci šta osjećamo prema njima.
Svijest o tome da nas paze, prije svega da nas primjećuju, bez sumnje je ono je što je našoj djeci najpotrebnije od nas, kao roditelja.
To im je potrebnije više nego pomoć oko domaćeg zadatka iz matematike, mnogo više od privatnih časova violine, i – realno – više i od brokolija.
Djeca žele da vas razvedre.”
Dr Alexandra Solomon
Šta deca pamte: Original starke ili mirise i osećaje iz detinjstva?
