Kada bejah mladić, ženski grudni koš je unosio posebenu radost u moje studentske i blejačke dane. Posebno kada hladna zima ode, a proljeće donese toplotu, sunce i karatke rukave. Bejahu to sretni i bezbrižni dani, puni maštanja i zanosa o ponosnim vlasnicama grudnih koševa. Bilo mi je poznato da grudni koš pored tog PR-a za komunikaciju sa mužijacima ima i drugu, važniju funkciju, ali iskreno – o praktičnoj primjeni i stanjima koja prate tu funkciju – nisam imao pojma. Ne znam na ŠTA ste pomislitli, ali ta druga funkcija je – DOJENJE. Tek kada iz faze mladić pređe u fazu – realizovao se kao OTAC, tek tad shvatite smisao ženskih grudi – dojenje – te brojna stanja koja ga prate.
Muškarci su pošteđeni te aktivnosti, mada sam uvjereni da je svakoj ženi koja doji svoje dijete palo na pamet bar jednom – O Bože, zašto i “ ONAJ MOJ” ne doji bar jednom dnevno, da sebi bar malo dođem, da se ne smetnem, MA vidi ga što bezbrižno bleji po stanu a ja ovdje crkavam…
Pitanje je na mjestu, jer muškarci imaju i grudi i bradavice, neki veće neki manje, ali one nemaju ama baš nikakvu funkciju, a ako ste se pitali – pa šta će im uopšte bradavice??? – e to je zato što je svako muško prvo bilo žensko. OZBILJNO. Svaki plod započinje razvoj kao ženska jedinka, a tek nekada, oko šeste sedmice razvoja, u slučaju da vas je napravilo tako da posjedujete Y hromozom, počinje diferencijacija pola, testosteron se aktivira, ali bradavice ostaju. Šokirani ste? E pa i ja sam bio kada sam tu istinu spoznao. Zato, dragi moj muški sapatniče, svaki put kada te pohodi šovinizam i želja za nipodaštavanjem ženskog bića i svjetonazora, pogledaj svoje bradavice i sjeti se mojih riječi – Mogao si biti žena, s tim u vezi poštuj iste, a bome i svoj embrionski početak, jer čovjek koji ne poštuje svoje korjenje obično je ništavilo. Svi bejasmo žene u svojoj embrionskoj suštini, tj. svaka čovjekolika jedinka svoj razvoj započnje kao žena. Svako ko je ispunio svoju biološku funkciju tipa – razmnožavanje, a živi u zajednici tipa – bračnoj, sigurno je bio u prilici osjetiti svu blagodet i problematiku istog. Bez obzira na pol. Žene, naravno, na teži način a mi, jadni muškarci, puki posmatrači – kao kolateralna šteta ženskoga pola i bola. Dok bejah mlad i bez spoznaje mislio sam da je dojenje rutinska stvar, ako me razumijete. Dijete zaplače, majka ga stavi na grudi, posluži toplim mlijekom i sve super.
Avaj, ispade da ni u ovoj oblasti bez muke nema nauke. Proces da se uspostavi normalno, svakodnevno i bezbolno dojenje – ne dešava se odmah. Svojim očima gledao sam golgotu voljenog ženskog bića koje se nesebično žrtvovalo da bi naši mladunci dobili pravu stvar od samog početka – majčino mlijeko! Znajte da milijeg zvuka od bebe koja u noći spokojno sisa prosto nema – to coktanja, roktanje i mljackanje – O Bože! kakava je to harmonija života, sreće i ljubavi. – Šta da vam kažem, senzibilan sam, brak mi utiče na nivo testosterone (opo), žena u meni se rumeni (emacipovo se) Problematika dojenja je dvostruka. Oraganska i društvena.
Organska u smislu da ga prate bolovi, upale, otoci, čvorići, regade, suze, bol u leđima. Društvena – ako ste majka koja doji, onda se vršenje istog zna pretvoriti u pravu dramu. Od problema sa mjestom, preko problema sa djetetom koje nekada ne zna da li hoće da sisa ili samo malo da se sa sisom pomazi i iskulira, do raznih pogleda, znatiželjenih, prijekornih, ili ne daj bože pogleda koje upućuju razni manijaci, voajeri. Iskreno, divim se kako žene ostaju normlane i sabrane obzirom šta ih sve u životu snalazi – od blesavih muževa, preko porođaja, pa do dojenja, a onda kasnije svega ostalog što nosi život u zajednici sa Balkanskim kamenim čovjekom. Zato budite dobri prema ženama i majkama – vašim i vaše djece, jer veliku žrtvu i bol podnose i osjećaju dok traje razvoj djece i porodice. Takođe – redovno i dugotrajno dojenje je zdravo za pravilno formiranje duha i tijela. Ako se pitate kako znam – rekla mi žena, a ko drugi? Čita ona razne mudre literature i knjige, spoznaje činjenice, te ih onda podjeli samnom – jer bračni drug. Dođe ona nakon jedne od mudrosti koja ju je ispunila i kaže meni: “Sada shvatam zašto je svijet u problemu, čemu tolika pomama za sisama kod sirotih muškaraca. Nisu vas majke dovoljno dojile, pa ste, jadni ostali uskraćeni i zato se sada zlopatite i blenete kad god imate priliku. Eto, sada i ti znaš. Ja ne znam da li te je mater dovoljno dojila ili ne, ali nemoj da bleneš u tuđe sise kada sa mnom kroz grad prođeš izgledaš kao idiot koji blene, a to nije lijepo, ti si nečji OTAC.”. “Da draga, shvatio sam sve, blejanje nije dobro za mene, tj. Za nas.” “Hvala što pratiš”, reče i završi sa izjavom. Zaključak – da bi svijet bio bolje i relaksiranije mjesto, majke treba da doje i da se istog ne boje.
Mlijekom za bolji svijet – za više ljubavi i razumjevanja!
