Član Džudo kluba Banjaluka Danilo Stanišić proglašen je za najtalentovanijeg sportistu Banjaluke za 2016. godinu. Ovaj mladi sportista je u međuvremenu pokazao da je i veliki humanista. Nagradu mu je uručio Željko Panić, najbolji sportista grada na Vrbasu za 2002. godinu. Stanišić je nakon toga novčani iznos od 800 maraka odlučio da donira Udruženju roditelja djece oboljele od malignih bolesti “Iskra”.
Za ovaj humani gest ovaj mladić dodatno je nagrađen dugotrajnim apaluzom svih prisutnih u Sportskoj dvorani “Borik” u kojoj je održan 15. Izbor najboljih sportista Banjaluke.
– Ništa neobično nisam uradio. Kada sam saznao da ću biti najbolji mladi sportista odmah sam znao kome da dodijelim novčanu nagradu. Iskreno se nadam se da će ona koliko-toliko pomoći Udruženju roditelja djece oboljele od malignih bolesti “Iskra” – pomalo skromno je izjavio Danilo Stanišić, supertalentovani džudista Banjaluke.
Redakcija Mamaklik portala je pozvala Danilovu majku Natašu da nam kaže nešto o Danilu i sam utisak nakon što je poklonio nagradu?
Danilo je 9. razred. (2002. godiste). Bavi se džudom poslednjih 7 godina. Kao i svako dijete pronalazio se u raznim sportovima i aktivnostima, ali džudo nikad nije prestajao, i to ostao jedini sport u kojem se on osjećao siguran. Sam je to prepoznao, i pored nekolicine poraza i psihičkih padova nikad nije odustajao, nastavljao je a da nije ni bio svjestan uspjeha koje je nizao i da je već u tom svijetu postao prepoznatljiv. Treba uzeti u obzir da je to individualni sport i da je tu dijete samo u svojoj borbi (jer mnogo je lakše u kolektivnim sportovima). Kad smo prepoznali njegovu želju i saslušali savjete iskusnih da je on talentovan i da ga treba podržati, njegov otac i ja smo tad prihvatili njegovu odluku i od tad smo involvirani u svijet džudoa, maksimalno ga podržavamo sve do kad to bude njegova želja. Mnogo je tu odricanja i žrtve sa kojim se on kao dijete mora nositi, misleći na učestalost treninga i priprema koje je jako teško uskladiti sa školom i svim ostalim što djeca u određenom uzrastu priželjkuju, prolazeći kroz to sve, mislim da je dosta zreliji od svojih vršnjaka i da ima potpuno drugačiji pogled na svijet. Iako je džudo borilački sport, u Danilu neprestano raste empatija, odgovornost i emocije. Te osobine su izražene kod njega, oduvijek, a mi kao njegovi roditelji smo ih samo zalivali i njegovali. Ponosni smo na sve njegove medalje i pehare, ali za nas kao njegove roditelje je najvrijedniji kada je odlucio da svoju prvu novčanu nagradu kao djecak od 14. godina pokloni nekom kome je zaista potrebno. To je najveca stvar za nas i jako smo ponosni! -ističe Danilova majka, Nataša Luburić.
Ponosan sam na ovo priznanje, jer je konkurencija bila dosta jaka. Želio bih da se zahvalim žiriju, a sa svoje strane sve ću učiniti da opravdam ovo laskavo priznanje. I u ovoj kalendarskoj godini očekuje me dosta jakih takmičenja i vjerujem da ću i dalje postizati dobre rezultate – dodao je mladi džudista Banjaluke.
