Najsočnija baklava sa višnjama

Skromnost nije vrlina ovdašnjih (novopečenih) domaćica, a i ja sam, sva tako u trendu i “ovdašnja”, pa je prema tome logično i očekivano da je MOJA baklava ukusnija, mekša i sočnija od svih koji ste probali ikad! S tom značajnom razlikom što ja imam praaave pravcate argumente ☺
…ako se opisivanje dugotrajnog procesa, koji je doveo do stvaranja ovog – po mišljenju popriličnog broja degustatora – savršenog recepta, može smatrati argumentom?
Ali, ako ste ikada sto puta probale, promašile i pogriješile, pokušavajući da dobijete apsolutno savršen ishod, onda znate o čemu pričam.
Ako mi vjerujete, preskočite uvod.
A ako ste sumnjičave i radoznale, onda pročitajte kako je nastalo to remek djelo!

UVOD (koji slobodno možete da preskočite)
Ja sam ipak smatrala neophodnim da ga napišem jer da bih došla do ovog, sada savršenog recepta, potrošila sam mnooogo vremena i truda, mnogo više nego što ću potrošiti ovdje da vam objasnim kako. A tu je i da dijelom opravdam podatke navedene u receptu, koji su, neki će smatrati, potpuni višak i budaleština (a svakako rezultat mog opsesivno kompulzivnog poremećaja) dok će neke zbunjene domaćice, kao onomad ja, ove moje dubiozice uzeti kao vrlo praktične i poželjne.
Znači, jednom davno… moj muž koji mrzi slatko – uprkos svim mojim dotadašnjim pokušajima da ga natjeram da prizna da su moje delicije jednako vrijedne kao biftek i kobas’ca – dolazi kući i oduševljeno prepričava kako je probao presavršenu baklavu od višanja, tako fantastično sočnu i mekanu, koja se raspada kada je dodirneš viljuškom, cijedi na sve strane… i sve tako neki *ederski opisi. Ja u šoku, prvo zbog fonda riječi (inače: daljinski, ručak i kasniću), i otkud da on uopšte jede slatko?!
Pa mislim stvarno!
Moja kuvarska sujeta je bila povrijeđena i morala sam tu nepravdu da ispravim.
Google!
Baklava od višanja!

MILIJAAAAAARDU RECEPATA ŠTA JE OVO?! I SVI PIŠU DA SU NJIHOVE NAJBOLJE I NAJSOČNIJE, DRUGAČIJE OD SVIH OSTALIH… ŠTA ĆU SAD?
KOJI JE KRITERIJUM PREPOZNAVANJA DOMAĆICINOG PRETJERIVANJA U OPISU? KAKO SAD DA ZNAM KOJA JE STVAAARNO NAJBOLJA?

Pa po slici, da! I pregledam ja tako stotinjak slika (osam strana google pretrage, ne vjerujem da je ikad iko tamo bio osim mene).
I nađem ono što najviše liči na tu njegovu baklava ljubavnicu.
I napravim je po tom receptu. I po drugom, trećem, nebrojeno puta, i uvijek je prekisela ili preslatka, nedovoljno mekana ili pregnjecava, jednostavno nikad nije dovoljno dobra.
E da sad jedini zaključak, iz ovog mog uvoda, ne bi bio da sam ja jedna jadnica koja se satra mužu da ugodi, da razjasnim da ove moje verzije nisu bile dovoljno dobre ne njemu, nego MENI. Nema čoek pojma. Kako god ispadne, njemu super. To sam relativno lako riješila, ali mi je sad ostao najteži zadatak, da ja budem zadovoljna.
Nekoliko recepata prvo sam spojila u jedan, koristeći iz svakog ono što sam smatrala najboljim, dodavala, oduzimala, izmišljala, brljala, i dobila naposlijetku NJENO VISOČANSTVO, savršenu baklavu od višanja!
I zato su opisi navedeni u receptu, možda previše detaljni, jer su rezultat mojih bezbrojnih nadogradnji i ispravki.
Elem, po “običnjačkom” receptu u baklavu od višanja idu samo višnje, kod mene ide, pa svašta nešto.
Po običnjačkom, nadjev mažete na svaki list, pa kad dođete na pola stavite višnje, pa ostatak kora. I onda vam višnje padnu skroz na dno i baklava izgleda kao da višnje leže na tanjiru a odozgo natovarene sve kore. Zato kod mene u receptu stoji da prvo upotrijebite 2/3 kora.
A korištenja nadjeva što se tiče, ja sam malo poglupa kad je u pitanju princip “ofrlje” pa mi uvijek ili zafali nadjeva pred kraj ili ostane previše, pa sam fino izvagala koliko ga ima i podijelila na broj listova. Sramota me dok ovo pišem, al’ šta bi sad, stvar je principa. Principa koji kaže da je previše toga na što ne možemo uticati, niti kontrolisati, tako da onda ONO što je moguće, treba držati pod apsolutnom kontrolom i po mogućnosti izračunati digitronom. Inače, primjenjivo na mnogo toga, mimo ovog recepta.
Raspisa se ja ko prava…

I KONAČNO, RECEPT!

SASTOJCI:

Kore za baklavu

Za voćni nadjev

• 500g višanja
• 2 veće jabuke, zlatni delišes
• Sok od pola limuna
• Pola kesice cimeta
• 3 supene kašike šećera
• 3 supene kašike griza ili mljevene plazme (po želji)

Za nadjev od jaja

• 3 jaja
• 200g šećera
• 200 ml kiselog vrhnja (= pakovanje od 180g)
• 100 ml ulja
• 1 prašak za pecivo
• 1 vanilin šećer

Za sirup

• 1/2 l vode
• 200g šećera
• Sok od pola limuna 

  PRIPREMA :

  Odledite višnje, ako nemate svježe. Ogulite i narendajte jabuke, pospite sokom od pola limuna (druga polovina soka će vam trebati za sirup). Pripremite i sve ostale sastojke da su vam na dohvat ruke, šećer, cimet i griz, za posipanje.Umutite jaja, dodajte šećer, vrhnje, ulje, prašak za pecivo i vanilin šećer. Ovaj nadjev stavljate na svaku koru. Kako sam već napisala u uvodu, da izbjegnem neravnomjernu upotrebu smjese, i postignem savršenu mekoću svakog lista kore, podijelila sam ukupnu količinu, koja iznosi oko 700 ml, na broj kora koje nadijevam. Ja koristim Jami kore za baklavu, pa listove, kojih bude 15ak, prerežem po dužini na pola, da bi odgovarali veličini moje tepsije (25×40 cm). Dobijem dakle 30 kora, i na svaku ide oko 20 ml smjese. Ja imam one male kašike sa naznačenom mjerom u ml, ali ako to nemate, koristite mjeru od dvije pune supene kašike po svakoj kori.Baklavu nadijevate na sljedeći način.
  Dno i strane tepsije sasvim malo nauljite, redajte koru po koru, svaku mažete nadjevom od jaja. Kada potrošite prvih 20 kora, stavite izrendane jabuke i pospite sa cimetom. Preko toga stavite višnje, pospite sa šećerom i grizom. Redajte dalje preostalih 10 kora, takođe svaku mažite, i posljednju. Sada pažljivo izrežite baklavu na komade one veličine kako ćete je kasnije i posluživati.
  Stavite baklavu da se peče prvih 10ak minuta na 200 stepeni, i još 30ak minuta na 180 stepeni.

  U međuvremenu pripremite sirup od vode, šećera i limuna. Dovoljno je da kuha 10ak minuta.

  Dok se bude pekla, površina baklave će da tamni zbog toga što je premazana jajima, ali neće izgoriti. Boja i treba da bude tamno smeđa. U toku pečenja rernu nemojte otvarati da baklava ne izgubi na volumenu. Po završetku pečenja, ugasite rernu i otvorite vrata sasvim malo da se postepeno prohladi. Poslije 10ak minuta izvadite baklavu. Ponovo je izrežite na isti način i zalijte prethodno pripremljenim sirupom.
  Zalijevanja što se tiče, isprobala sam sve opcije… vruć zaljev na hladnu baklavu, i obrnuto. Vruće na vruće. Hladno na hladno. Uvijek isti efekat. Tako da je jedini uslov od kojeg zavisi vrijeme kada ću i kako spremiti sirup i zaliti baklavu – kad nijedno dijete ne jauče.

  NAPOMENA
  Na ovaj način pripremljena baklava, zaista je preukusna. Ali ja je skoro svaki put dodatno “začinim”. Zavisno od toga šta od sastojaka imam na raspolaganju, a pogotovo od toga šta mi se trenutno više jede, u dio sa jabukama i višnjama dodam još i 100g oraha ili 100g mljevenog maka ili 100g rogača.
  Ovaj dodatak nije slučajan, već uvijek namjera da se približim originalnom okusu takozvane “međimurske gibanice”, koja je, uvjerena sam, jedina slatka pita koja može izaći na megdan ovoj, a čiji ću vam recept sa zadovoljstvom prenijeti u nekom od narednih postova.

  Za mamaklik pripremila Bojana Mutić – Glutenska princeza