Roditelji imaju primarnu ulogu u formiranju dječje ličnosti, a posebna veza je ona između majke i kćerke, koja uči i formira se prema njenom modelu. Popularni ruski psiholog Mihail Labkovski ističe najćešće greške koje majke čine u odnosu sa svojim kćerkama, a koje se odražavaju na njihovo mentalno zdravlje i ukupni integritet ličnosti.
Da bi djevojčica izrasla u stabilnu, samopouzdanu i zadovoljnu osobu, majke bi – prema Labkovskom – trebalo da izbjegnu ovih 10 grešaka:
-
Odsustvo ličnog primjera
Najveća greška koja se pravi u vaspitanju djeteta, u ovom slučaju – djevojčice, kako bi ona usvojila određena znanja i vještine, jeste njeno programiranje “moranjem”.
“Moraš da se ponašaš fino!” “Trebalo bi da si fleksibilna!” “Moraš da voliš ovo ili ono!” “Moraš da naučiš…!” “Moraš…”
Postoji mnogo efikasniji način za usvajanje određenog znanja, koji isključuje psihički pritisak na dijete. Umjesto da svojoj kćerki nešto naredite, treba da kažete: “Hajde zajedno to da uradimo”.
I, naravno, da to uradite!
Kada djevojčica vidi da majka sa zadovoljstvom nešto radi, ona takođe želi da to nauči. Isto tako, djevojčica neće usvajati ona znanja i vještine na kojima majka insistira, a koje sama ne voli ili ne praktikuje. Naprosto će podsvjesno odbacivati proces usvajanja takvog znanja.
-
Osuđujući stav prema seksu
Druga učestala greška pojedinih majki jeste njihov osuđujući stav prema muškarcima i seksu.
Ako majke od djetinjstva djevojčici sugerišu negativan odnos pema muškarcima, ističući da njima “samo jedno treba”, djevojčica odrasta sa osjećanjem da su svi muškarci – nasilnici, a seks – nešto prljavo i nešto što treba izbjegavati.
Njeno tijelo će u godinama hormonalnih promjena i sazrijevanja početi da šalje određene signale, što će dovesti do buđenja opozitnih osjećanja. Biće razapeta između zabrana koje potiču od majke i unutrašnje želje za partnerskom vezom i seksom, što je naročito traumatično za mlade djevojke.
-
Protivriječnosti koje dovode do unutrašnjeg konflikta
Djevojčicama se i danas često servira prevaziđena formula za sreću po kojoj je najvažnije “udati se i roditi dijete”. Još ako na to sve roditelji seks tretiraju kao “prljav posao”, rezultat takvih protivrječnosti biće – unutrašnji konflikt i strah od svakog odnosa.
Ovakvi stavovi ozbiljno povećavaju rizik od gubitka vlastite ličnosti. Djevojčica izložena ovakvim pritiscima tokom odrastanja, može da izgubi iz vida svoje želje i mogućnost realizacije onoga što zaista u životu želi.
4. Pretjerana zaštita
Ovo je poseban problem. Majka je posesivna, čvrsto vezana za svoju kćerku, i toliko je okružuje brojnim tabuima da je to zastrašujuće. Bira i kritikuje prijatelje, zivka, provjera. Djevojčicama je oduzeta sloboda i mogućnost donošenja odluka, jer zaboga neke odluke mogu biti i pogrešne!
Proces razdvajanja je sasvim normalan kada govorimo od tinejdžerima od 14-16 godina. U ovoj dobi, u njima se stvara potreba da sami riješe sve što ih se tiče, i treba im pružiti šansu da se osamostaljuju.
Suprotno tome, ako tokom odrastanja majka previše brine o kćerki i oduzima joj autonomiju, može se dogoditi da ona izraste u nesamostalnu ličnost, koja će uvijek očekivati da joj drugi rješavaju probleme.
-
Negativna slika oca
Bez obzira na to da li je otac dio porodice, ili majka sama odgaja svoju kćerku, ne postoji razlog da se o njemu priča u negativnom kontekstu i da se njegova pojava demonizuje.
Figura oca se ne smije omalovažavati, jer ako se ćerki govori da joj je tata na bilo koji način loš, devojčica se suočava sa osjećajem stida, odgovornosti i krivice.
Dijete ne smije biti opterećeno odnosom između roditelja, niti onim što jedan od roditelja čini.
-
Batine
Naravno, tući dijete iz bilo kojeg razloga je nedopustivo, ali tjelesno kažnjavanje ponižava djevojčice i više nego dječake.
Ako djevojčicu tuku, ona će izrasti u inferiornu osobu sa sklonostima prema obrascu žrtve.
Ukoliko je otac taj koji je kćerku kažnjavao batinama, ona će u budućnosti birati agresivne partnere.
-
Odsustvo pohvala
Temelj samopouzdanja i samopoštovanja se gradi u djetinjstvu. Kćerke treba hvaliti i pružati im podršku, kako bi razvile ljubav prema sebi i kako bi se formirale u zdravu, samopouzdanu ličnost. To je ključ njihove srećne budućnosti.
8. Svađe pred djetetom
Roditelji ne treba da se svađaju pred djecom, to je jednostavno neprihvatljivo. Osobito ako su predmet svađe lične osobine majke i oca, te uzajamne optužbe. Dijete ne bi trebalo to da čuje.
U slučaju da se svađa dogodi pred djetetom, oba roditelja moraju da se ispričaju, pomire i objasne da se nisu mogli nositi sa osjećajima.
Ne treba zaboraviti da dijete često preuzima odgovornost za sve što se dešava u porodici.
9. Komunikacija od (ne)povjerenja
Ovde je riječ o pogrešnoj akomodaciji djevojaka u osjetljivoj pubertetskoj fazi. Roditelji se često opredjeljuju za jednu od dvije krajnosti: dopuštaju sve da ne bi izgubili komunikaciju sa kćerkom, ili zabranjuju sve kako bi je zaštitili. Ovo nije rješenje.
Jedini način da se prevlada ovo osjetljivo razdoblje jesu čvrst stav i ljubaznost. Čvrst stav u postavljanju granica a ljubaznost kao dobra volja u komunikaciji radi izgradnje povjerenja.
Za djevojke u pubertetu je važno da imaju s kim da razgovaraju, koga da pitaju, da dobiju odgovore i na nesuvisla pitanja, da imaju s kim da podijele svoja osjećanja.
Ne reagujte impulsivno na ono što vam govore i ne koristite protiv njih ono što vam kćerke povjere. U suprotnom, odrasla kćerka može jednom da konstatuje kako nikad nije vjerovala majci.
-
Uplitanje u životne stavove
Djevojke nisu dužne da njeguju takav sistem vrijednosti koji afirmiše brak, roditeljstvo, gubitak težine, određenu profesiju i sve drugo što okolina od njih očekuje.
Kćerku treba podržati na takav način da se u životu realizuje onako kako ona želi, da bude ono što ona želi, da prihvati sebe i da se bavi onim sa čim ona želi, nezavisno o tuđim procjenama i očekivanjima.
Samo u takvim uslovima djevojčica će izrati u srećnu i samopouzdanu ženu.
