Francuzi su poznati po svojoj modi, sirevima i nenametljivoj otmjenosti koja odiše šarmantnim detaljima. Njihov stil života zanimljiv je cijelom svijetu, ali i način na koji odgajaju djecu. Svoje mališane uče čekanju i strpljenju, a “hrana za djecu” za njih ne postoji.
Amerikanka Pamela Druckerman napisala je knjigu “Bringing Up Bébé: One American Woman Discovers The Wisdom Of French Parenting” u kojoj opisuje svoje iskustvo podizanja djeteta u Parizu i dotiče se glavnih razlika u odgoju američke i francuske djece.
Otkrila je da se francuska djeca lijepo ponašaju, samostalna su, ali i jedu hranu koja nije u obliku dinosaurusa.
Ako vam ovo nije dovoljno probudilo znatiželju, prema Druckermanovoj, francuski roditelji imaju društveni život, spavaju, ali i imaju seksualni život. Zvuči interesantno? U svojoj knjizi opisala kako žive francuski roditelji i njihovo potomstvo.
1. Kako Francuzi pričaju sa svojom djecom?
Slušaju djecu. Francuzi vjeruju da bebe nisu prazna bića koja sve moraju naučiti, nego racionalna bića koja mogu da nauče kako da komuniciraju o tome što osjećaju ili razmišljaju.
Kako to oni rade? Slušajte svoju bebu i obratite pažnju na znakove te gledajte kako se ponaša. Francuzi vjeruju da je moguće razviti osjetljivost u tom procesu koji je nužan za roditeljstvo.
Ponašajte se lijepo sa svojom bebom, ne koristite “čudne” glasove dok pjevate svojoj bebi, a koristite riječi “molim” i “hvala”, iako vam se to čini smiješno jer je beba mala i ne govori.
2. Kako njihova djeca spavaju cijelu noć?
Beba će spavati cijelu noć ako joj to dopustite. Na kraju svakog ciklusa spavanja bebe se mogu probuditi i plakati, na taj način uče kako povezati te cikluse u cjelonoćno spavanje. Takođe, one mogu biti jako aktivne, mogu da se rotiraju po cijelom krevetiću ali da se ne probude. Međutim, roditelji u Francuskoj se ne brinu previše oko takvih stvari. Kako Francuzi uče svoju djecu da lakše spoje noće cikluse?
Uzimaju “pauzu” od pet minuta ako dijete počne plakati čim se probudi. Taj mali odmak djetetu daje priliku da se polako samo vrati u san bez vaše pomoći.
Pustite dijete da preko dana zaspi bez navučenih zastora, tako će puno lakše naučiti razliku između dnevnog i noćnog sna i kada stvarno treba spavati cijelu noć. Pričajte svom djetetu o tome zašto svako treba spavati preko noći (već smo gore napisali kako Francuzi vjeruju da beba sve razumije) i recite mu koliko ste sigurni da ga možete to naučiti. Na kraju, oni će vam dokazati da je to moguće, a vi ćete postati pravi “roditelj genijalac”.
3. Zašto mali Francuzi jedu svu hranu?
Ne postoji “hrana za djecu”. Francuzi svoju djecu hrane sa više ili manje istim stvarima koje i oni jedu. Opšte je pravilo da su njihova djeca zdrava i da normalno jedu bez mišljenja da je povrće čudno i vanzemaljsko. Djeca jedu tri obroka dnevno i imaju popodnevnu užinu, ne konzumiraju previše slatkiša ili brzu hranu i ne žale se zbog toga.
Čim su djeca spremna za čvrstu hranu, roditelji počinju uvoditi povrće umjesto žitarica. Vjeruju da se profinjenost okusa počinje razvijati od ranog doba.
Njihovo vrijeme jela prilagođava se porodičnom rasporedu umjesto da djecu hrane na zahtjev. Usputno jelo se ne praktikuje, osim popodnevne užine, jer će se dijete tako naučiti strpljenju i samokontroli i biće gladnije kada dođe vrijeme za ručak. Prema Francuzima, gladna djeca jedu bolje.
Porodični obroci nisu podijeljeni na velike i male, svi jedu isto. Odmah na početku servira se povrće jer su ipak djeca tada najgladnija. Iako možda zvuči strogo, mali Francuzi ne moraju jesti ako nešto ne vole, ali sve što je na stolu moraju probati.
Pogledajte što vole vaša djeca i pripremite drugo jelo s tim namirnicama. Takođe, važno je s djecom ne razgovarati s riječima volim/ne volim. Razgovarajte o hrani tako da pričate o drugačijim okusima i teksturama i upoređujte ih međusobno. Tako ćete puno lakše razumjeti zašto im neka hrana nije ukusna, a time možete i potaknuti znatiželju vezanu za hranu. I na kraju, nemojte ih mučiti. Francuzi hranu doživljavaju kao umjetnost.
4. Zašto se djeca u Francuskoj lijepo ponašaju?
Strpljenje nije samo vrlina, to se očekuje. Francuzi vjeruju kako su suočavanje s frustracijom i odgađanje zadovoljstva vještine koje se mogu naučiti. Osjećaj smirenosti se uči, tako da djeca razumiju što se od njih očekuje. U svakodnevnom životu, Francuzi polako djecu uče toj vještini.
Kada vas dijete pozove, nemojte automatski ostavljati ono što radite. Obavezno objasnite djetetu da trebate završiti pripremanje doručka, slanje e-maila ili pranje zuba prije nego pogledate njegov posljednji crtež psa. Ne dopuštajte da vas dijete prekida, ali nemojte ni vi prekidati njega dok uživa u svom trenutku. Ako mu kažete da ćete biti s njim za nekoliko minuta ispunite to obećanje i tada mu se posvetite.
Francuzi imaju velika očekivanja od djece kada je riječ o sposobnosti samokontrole. Uče ih kako mirno da pronađu omiljenu igračku među gomilom igračaka i prenose to samopouzdanje na djecu, i tako u svakom trenutku. Oni ne uči djecu da misle da su centar svemira, iako su središte njihovog života.
Izvor: klokanica.24sata.hr
