Jedan od krunskih zadataka i najvećih uspjeha roditeljstva jeste odgoj takve djece koja su u stanju da se samostalno izbore sa maticom života, koja su sposobna da se nose sa različitim iskustvima, i da savladavaju poteškoće i neuspjehe bez involviranosti roditelja.
Razumljivo je da u svakom trenutku želimo da zaštitimo svoju djecu, ali ne možemo da osporimo činjenicu da ih pretjerana protektivnost koči u procesu osamostaljivanja.
Ako želimo da formiramo stabilne mlade ljude i da im prenesemo korisne životne vještine, onda treba postepeno da se povlačimo iz svega onoga što naši klinci mogu da obavljaju sami.
Zato, od sledeće školske godine prestanite da radite ovih 8 stvari za svoje tinejdžere
1. Da ih budite ujutro…
Ako se još uvijek gnjavite sa svojim pospanim tinejdžerima oko ustajanja i spremanja za školu, vrijeme je da budilniku prepustite njegov posao.
Djeca su već u ranoj adolescenciji spremna za ovu vrstu izazova i odgovornosti.
Biće dana kada će panično izlijetati iz kuće, sa praznim stomakom i bez doručka, kako bi stigli na školski čas, pa će sledeći put bolje razmisliti da li im se isplati “luksuz” odugovlačenja izlaska iz mekane postelje i ono legendarno “ma, evo ustajem, još samo pet minuta”.
2. Da im spremate doručak i pakujete užinu…
Neka vaš jutarnji alarm bude zvuk tanjira koje djeca nakon doručka pospremaju za sobom. Posao roditelja je da obezbijedi da klinci imaju šta da doručkuju kad ustanu, ali ne i da im se hrana servira na nivou profesionalne restoranske usluge.
Isto važi za pakovanje užine. Posao odraslih je da obezbijede namirnice i spreme klopu, a pakovanje je zadatak tinejdžera.
3. Da im pišete zadaću…
Pomoći djeci u školskim obavezama koje nisu razumjeli je sasvim okej, mada je i to posao nastavnika, ali pisati zadaću za njih – definitivno nije okej.
Kada su manji maksimalno se angažujemo oko zadaće, kako bi djeca savladala novo znanje i briljirala u školi. Tinejdžeri bi trebalo da su se već prilagodili školskim pravilima i školskom ritmu.
Dozvolite svojim tinedžerima da sami bez vaše asistencije urade zadaću, a vi je samo pregledajte i eventualno uputite na greške.
Učite ih radnim navikama i samostalnosti. Uskoro će sami morati na fakultet ili na posao, i tu neće biti mjesta za vašu intervenciju.
4. Da mislite umjesto njih…
Ponedjeljak, jutro, taman ste se izvukli iz saobraćanje gužve, a vaš omiljeni tinejdžer uzvikne: “Zaboravio sam opremu za likovno (fizičko, upišite sami…………..)! Mama, vraćaj se!!!”
Zvuči vam poznato? Roditelji, ne oklijevajte ni sekunde! Nastavite u pravcu škole. Klinci su vjerovatno pred sam polazak visili na telefonu ili internetu, ne razmišljajući o tome šta treba da ponesu.
I zašto bi, ako neko drugi non-stop misli umjesto njih? Ako se pecnu jednom i dobiju keca ili minus od nastavnika, sledeći put će već voditi računa.
5. Da priskačete u pomoć u zadnjem trenutku…
Karakteristično je za tinejdžere da će misliti o svemu prije nego o školi i stvarima koje im trebaju za školu. To svakako ne znači da morate da palite auto i trkate se sa vremenom kako bi pred zatvaranje uletjeli u trgovinu i kupili ono što im je neophodno za sutrašnji čas.
Naravno da su klinci imali dovoljno vremena da se organizuju. i naravno da je trebalo da na vrijeme misle o tome šta im nedostaje za školu. Ovo je dobra tema koju možete da iznosite na dnevni red, recimo, vikendom, da ih podstaknete da unaprijed realizuju svoje obaveze i uče se odgovornosti.
5. Da perete sav njihov veš…
„Šta? Nisi mi oprala šorc?” Već naslućujete, riječ je o vječitoj drami tinejdžera koji nemaju šta da obuku a koji misle da su roditelji jedini sposobni da peru rublje. S vremena na vrijeme treba ih podsjetiti da to i nije baš tako. Onaj trenutak kad pretpostave da je to jedina mamina životna uloga, zapravo je pravi momenat kada im sa zadovoljstvom treba prepustiti ovaj domaći zadatak.
Mame će većinom ovaj kućni posao obavljati same, ali nema razloga da se klinci ne uključe u sortiranje i slaganje svojih komada odjeće.
6. Da zivkate njihove nastavnike ili im pišete putem interneta…
Ako dijete ima problem sa nastavnikom ili trenerom, to je njegova odgovornost. Roditelji ne treba da se petljaju u svaku, i najbanalniju, nesuglasicu između djeteta i školskog autoriteta.
Nemojte biti onaj tip previše protektivnog i angažovanog roditelja. Naučite dijete da se izbori za svoje stavove i zauzme za sebe, ako mu je nešto zaista važno. Ako od vas potraži pomoć – pružite je.
7. Da im se uplićete u školovanje…
Roditelji, odložite svoje olovke. Nikakvo pisanje, propitivanje, pomaganje, prenemaganje u cilju boljih rezultata ne dolazi u obzir.
Mudri roditelji većinu vremena i ne znaju koje su školske obaveze njihove djece. Sa svojim tinejdžerima usputno, opušteno i bez pritiska razgovaraju o učenju i ocjenama, kako bi pokazali da im je stalo, ali uvijek pred njih postavljaju očekivanja koja se isključivo tiču preduzimljivosti i odgovornosti, a ne samo konačnih rezultata.
Kada djeca shvate da je škola njihov posao i da su ocjene isključivo njihova zasluga, biće ponosna na sebe sa svakim uspjehom i motivisani za dalji samostalan napredak.
Dragi roditelji, zato ne paničite kada djeca kasne u školu, zaboravljaju stvari ili zabušavaju u učenju. Pustite ih da shvate konsekvence i da u budućnosti donesu ispravne odluke. Sve je to “životna škola” sa dobrom svrhom.
Izvor: amycarney.com
