Istraživanja pokazuju da djeca koja doručkuju, postižu natprosječan uspjeh u školi, i to dva puta češće nego djeca koja ne doručkuju. Sa druge strane, često dešava da djeca u školu pođu sa novcem namijenjenim grickalicama i gaziranim sokovima umjesto pravom obroku, a doručkovanje slatkiša i grickalica ne djeluje pozitivno ni na dječje zdravlje ni na učenje.
Šta nam djeca užinaju u školi i kako da promijenimo loše navike u njihovoj ishrani?
Doktor Jovo Knežević, nutricionista Centra dr Gifing, u intervjuu za Detinjarije.com govori o pravilnoj ishrani djece, o tome kada i šta bi djeca trebalo da užinaju, šta da roditelji izbjegavaju i gdje najčešće griješe:
Mnogi roditelji imaju dilemu – treba li dijete da jede prije odlaska u školu ili je veliki odmor oko 9.30 pogodno vrijeme za prvi obrok?
“Doručak je najvažniji obrok u toku dana za sve osobe bez obzira na starosnu dob, zdravstveno stanje i pol, te kao takav – najbolje je da bude pre bilo kakve aktivnosti, uključujući i nastavu. Iz našeg iskustva, poznato je da ukoliko đaci ne doručkuju prije odlaska u školu, vrijeme odmora ili uopšte ne iskorišćavaju za užinu-doručak ili jedu kvantitavno ili kvalitetno nedovoljno”, kaže Jovo Knežević, i dodaje da doručak predstavlja nezamjenljiv obrok koji nikako ne bi smio da se preskače, dok, recimo, izostavljanje večere iz dnevnog obroka nema toliko negativnih posljedica.
“Važnost doručka ogleda se u tome da on predstavlja osnovu za pravilan rast, razvoj organizma, normalnu motoričku aktivnost, održavanje dobrog zdravstvenog stanja. Doručak može da bude vrlo jednostavan, tipa sendvič (od nekog integralnog hljeba) uz suhomesnati proizvod (pileća ili ćureća prsa) i po želji neki mliječni proizvod (najbolje kefir ili kiselo mlijeko), tako da se roditelji mogu pobrinuti da nauče djecu da sama spremaju doručak. Zdrava užina može da izgleda i ovako: orašasti plodovi – bademi, lješnjaci, indijski – brazilski orah… ili neko voće – najbolje svježe sezonsko. Slatkiši, slane grickalice, sokovi (naročito gazirani), pekarski proizvodi od bijelog lisnatog tijesta. Na žalost, iz iskustva s našim mladim pacijentima, doznajemo da su upravo slatkiši, grickalice, peciva i sendviči od bijelog hljeba ono što se najčešće jede na školskom odmoru.”
Pogubno preskakanje doručka
Šta je onda zapravo đačka užina – da li je to doručak ili međuobrok? Ako dijete doručkuje kod kuće, da li uopšte treba da ima još jedan obrok u školi između doručka i ručka?
“Đačka užina bi trebalo da predstavlja dodatni obrok – međuobrok za osobe kojima je potreban pojačan unos, na prvom mjestu energetskih a zatim i gradivnih i zaštitnih materija usljed veće psihofizičke i hormonske aktivnosti”, objašnjava Jovo Knežević.
Napominje da je, ukoliko djeca u školi ostaju pet ili više sati, veoma značajno da u tom slučaju bude uvršten jos jedan dodatni obrok – užina, kako bi se metabolička aktivnost djece održavala u normali.
“Doručak treba da bude raznovrstan, mora da sadrži i ugljene hidrate (najbolji izbor su žitarice), masti (mliječne ili biljne masnoće) kao i proteine (biljnog i/ili životinjskog porijekla). Primjer: jaja pržena na svinjskoj masti, kiselo mlijeko i ražena kifla. Količina hrane za doručak treba da je dovoljna da se postigne sitost. Pritom treba voditi računa da su energetske potrebe različite od osobe do osobe, što znači da ista količina hrane ne mora biti dovoljna za djecu istog uzrasta. Ovo je najčešći nedostatak kolektivne ishrane u vrtićima i dnevnom boravku.”
Ipak, mnoga djeca preskaču doručak. Kako to utiče na njihov metabolizam i zdravlje?
“Ukoliko bilo koja osoba a naročito djeca preskaču doručak, njihov organizam ima tzv “negativni energetski bilans” te dolazi do pojačane razgradnje proteina u energetske svrhe, a krajnja posljedica je smanjenje mišićne mase, porast mase masnog tkiva, metabolički stres, pa i niži imunitet”, ističe dr Knežević.
Šta je sa užinom đaka koji su u školi u drugoj smjeni, a koji su ručali prije odlaska u školu (oko 13h) – da li i šta bi trebalo da užinaju?
“Ako se radi o manjem djetetu – ono može da ima 2 užine, nezavisno o smjeni. Starija djeca trebaju da imaju užinu kada su u školi – prva smjena između doručka i ručka, druga smjena između ručka i večere. Užina treba da je ili svježe ili jezgrasto voće. Glavni princip je da se djeca odviknu od unosa slatkiša i grickalica, kao i sokova.”
Grickanje iscrpljuje pankreas
Koliko je loša navika današnje djece da svaki čas nešto moraju da grickaju? Mnogi učitelji se žale da djeca više nisu u stanju da sačekaju ni odmore, već da grickaju i u toku časova?
“Problem kod ovakve djece neadekvatan izbor/unos hrane u glavnim obrocima. To znači da često ne jedu dovoljno hrane ili uopšte ne jedu hranu koju spremaju roditelji te unose puno brzih šećera koji dovode do brze pojave gladi – zbog čega takva djeca imaju potrebu da grickaju u toku časova. Ovakva navika je poprilično loša posebno zbog izbora hrane koju djeca grickaju. Stalan unos jednostavnih šećera podstiče pankreas na konstatno lučenje insulina te se pankreas s vremenom iscrpi. Takođe ovakva djeca često imaju problem s povećanom tjelesnom masom a kasnije izrastaju u gojazne odrasle osobe koje nerijetko pate od insulinske rezistencije i dijabetesa.”
Koji su to znaci upozorenja za roditelje koji treba da ih podstaknu da promijene nešto u ishrani djeteta ili da sa njim posjete stručnjaka? Mnogi roditelji ni ne primjećuju da im je dijete gojazno i pod rizikom da dobije hronične bolesti?
“Glavni problem kod roditelja je što gojaznu djecu smatraju zdravom djecom, dok mršaviju djecu smatraju neuhranjenom. To međutim nije tačno. Tijelo gojaznog djeteta dolazi u potpuno isto stanje kao tijelo odrasle gojazne osobe – pojavljuju se poremećaji lipidnog statusa (nizak dobar holesterol, visok loš holesterol), nivo šećera u krvi (nerijetko viđamo djecu od 7-8 godina koja su u stanju preddijabetsa), jetrenih enzima, manjak gvožda pa čak i promjene u krvnom pritisku. Da bi gojazna djeca promijenila svoje navike, roditelji prvo moraju da krenu od sebe jer djetetu nikad neće biti jasno zašto ono ne može da jede ono što jedu i roditelji”, podsjeća dr Knežević i naglašava: “U skladu s navedenim, često se dešava da su gojazna djeca slika svojih roditelja i to najčešće majki. Glavno što treba da se uradi je da se izbaci navika kupovanja i konzumiranja grickalica, sokova i slatkiša te da se toga pridržavaju i djeca i roditelji.”
Preuzeto sa: mojprvizalogaj.rs – detinjarije.com
