Od Sanje Trifković možete zaista da naučite svašta. Od toga kako rasporediti budžet jer je po struci ekonomista za finansije, šta obući danas jer za nju kažu da ima istančan osjećaj za modu, do toga kako napraviti kvalitetnu tv reportažu i šta poželjeti gledaocima za dobro jutro jer je već godinama novinar i voditelj jutarnjeg programa na BN televiziji.
Vrlo često je možete vidjeti kako kroz Bijeljinu sa puno entuzijazma i užurbanosti okreće pedale svog bicikla, jureći na posao ili kući. Ova svestrana i kreativna mama trogodišnjeg Nikole kaže da je pravi zaljubljenik u umjetnost, ljepotu i život i da sa osmijehom pobjeđuje sve što ima predznak “negativno”.
MamaKlik: Kada počinje a kada završava Vaš dan?
Sanja: To je sjajno pitanje za ženu koja ustaje u 4 ujutru jer godinama radi Jutarnji program. Uglavnom poslednjih 13 godina koliko radim ovaj posao radim te smjene, mada trenutno imam i smjenu od 9, pa tako oko 7 ustajem – to je ono da se baš izležavam. 🙂
Što se tiče kraja radnog vremena, to sada uglavnom diktira naš sin Nikola. Kraj je kada on odluči, mada se svrstavamo u onu grupu roditelja koji su pokušali da ustanove tačan termin spavanja. Pridržavali smo ga se oko dvije godine, ali sada smo malo fleksibilniji jer je porastao. Ali, recimo, ako je on rekao fajront oko 22h, onda ostane još neka sitnica da se završi, da sklonimo igračke, da ispeglam veš i slično.
Generalno, imam manjak sna i to mi se ne sviđa. Nisam spavalica, ali volim da sam naspavana. Situacija se dodatno zakomplikuje u periodima kada, zbog poslovanja agencije za PR i organizaciju eventa, imam određene događaje i mimo posla, e onda se ne zna ni kada smo pošli ni kada smo došli.
MamaKlik: Koji vam je nadraži dio dana?
Sanja: Iako ustajem neprirodno rano, ipak volim jutra. Tada sam na vrhuncu energije, i mogu da uradim sve što poželim. Dodatnu dopunu energije dobijem negdje u predvečerje, e tada bih na primjer mogla istrčati koliko hoćete kilometara i to vrijeme uglavnom i koristim za tu aktivnost.
Ali jutra kada idem svojim biciklom na posao, vrijeme koje sam sama u kancelariji uz sve otvorene prozore ili u slučaju buđenja kod kuće kada smo nas troje zajedno i kada se budimo… e to je to.
MamaKlik: Imate li vremena za sebe i kako ga provodite?
Sanja: Pa ne znam šta bih rekla. Kada bih vam napisala ili fotografisala svoj dnevni ili sedmični raspored, tj. ono što je izvjesno te sedmice ne biste vjerovali kako to jedna osoba stiže. Govorim i u ime svog supruga. A tek kada nam se neplanirano uključe rođendani, svadbe, večere i slično, e to je luda kuća.
Ipak nađe se vremena za ono što volite. Npr. trčanje – učestvovala sam i na nekoliko polumaratona, čitanje – knjige su moja slabost, a nađe se i vremena za jednu od meni omiljenih razbibriga a to je posjeta kozmetičkom salonu kod mojih prijatelja gdje dobijam potpuni spa užitak.
Korim sebe jedino što jako malo vremena provodim sa prijateljima, bukvalno od događaja do događaja, ali stalni kontakt putem mreža i interneta je doprinio tome da stalno imam utisak da sam sa njima iako nisam, pa valjda mi zato ne nedostaju toliko. Priznajem kako sam starija postajem osobenjak.
MamaKlik: Vaše vrijeme sa sinom izgleda…?
Sanja: Bijeljina je mjesto gdje ruku na srce i nemate baš puno opcija. Park, po koja igraonica i to je sve. Ipak, muž i ja se jako trudimo, a ponekad mi se čini da on za mrvicu i više, da svaki momenat provedemo sa njim.
Nikola ide u vrtić već godinu i po dana, pa mu društva ne nedostaje, a pošto živimo sa bakom i dedom onda ni tu ne fali ništa. Svi smo oko njega, ali recimo sada su dominantne igre sa životinjama, koje obožava, skoro smo posjetili zoo vrt i to je bilo nestvarno za njega, zatim se često vozimo biciklima posebno dok je bilo lijepo vrijeme. Uglavnom, kao i svi roditelji.
MamaKlik: Kako ste odreagovali kada ste saznali da ste u drugom stanju?
Sanja: Haha… pa ja kad nešto zamislim da će se desiti u određenom vremenu, to u mojoj glavi ide tako i ja se uopšte nisam iznenadila kada sam saznala da sam trudna. Bila sam ubijeđena da sam baš u tom periodu ostala u drugom stanu. Nisam ni čekala mjesečni ciklus, uvjerena da je to to, i tako je bilo. Baš školski. 🙂 Kao što nisam čekala potvrdu ljekara za pol djeteta, jer sam odavno znala da ću prvo roditi dječaka i da će se zvati Nikola.
Naravno, prvo sam javila suprugu koji je – kao i svaki računovođa – tražio konkretniju potvrdu od običnog testa, ali smo, sve u svemu, bili jako srećni i jedva čekali bebu.
MamaKlik: Kako je prošla Vaša trudnoća?
Sanja: Sjajno. Ako bih bila sigurna da će sve biti takve – rodila bih petoro djece. Bez ijedne mučnine, ijednog problema, svih devet mjeseci. Čak sam i radila sve dok nisam bila na pragu devetog mjeseca. Tako da nema nikakvo gorko iskustvo.
Noć prije porođaja sam odlučila da “renoviram” kuhinju te sam u dvorištu u klečećem položaju farbala u šabi-šik fazonu vrata kuhinjskih elemenata.
MamaKlik: Kako biste opisali vaše prve dane sa bebom?
Sanja: Pa bilo je jako nestvarno. Prvo u bolnici, jer sam se porodila carskim rezom, bilo je malo problema u oporavku pa nisam mogla da ustajem oko njega i jako sam se oslanjala na medicinsko osoblje. Kada smo došli kući sve je bilo nevjerovatno i novo za nas. Na sreću, živim u istoj kući sa svekrom i svekrom bez kojih bi kao i dan danas jako teško bilo. Posebno jer je Nikola dijete koje nije prestajalo da plače. Dan noć. Ali nekako smo uspjeli bar za sada 🙂
MamaKlik: Šta savjetujete drugim mamama?
Sanja: Trudnicama da ne čitaju po internetu razne gluposti, da ne slušaju one dosadne žene koje su od trudnoće napravile nacionalni događaj za koji su samo one dobile orden i bile mučene. Da je sve različito od osobe do osobe i da slušaju svoje tijelo. A kada dobiju bebu, da pokušaju da što više vremena provode ugađajući i sebi i njima, da se maze grle i pruže svu ljubav svijeta, jer to tako brzo prođe, za čas su veliki i niko im ne treba. I da – da ne čitaju nikakve savjete ili priče o simptomima i bolesti- to je strašno za svaku majku.
MamaKlik: Kako uspijevate uskladiti posao/karijeru i porodicu?
Sanja: Ne znam ni sama. Jako volim da radim, i meni se smiju kada kažem da ne bih preživjela dva mjeseca u državnoj službi (izvinjavam se ako se neko našao uvrijeđen jer postoje svakako i sektori gdje ljudi rade, ali ruku na srce većina je posao poprilično filtrirala). Pored novinarskog/voditeljskog posla imam i svoju agenciju i organizujem brojne sajmove i sportske događaje širom BiH.
Iako sam ekonomista za finansije, a uskoro nadam se i diplomirani ekonomista, to je posao kojim se nikada nisam i nadam se neću nikada baviti. Nisam karijerista uopšte, samo volim da ispoljavam svoju kreativnost, tako da uz pomoć supruga uspijevamo da izbalansiramo sve: i moju i njegovu karijeru.
MamaKlik: Možete li sa našim mamama podijeliti vaš najdraži a najbrži recept?
Sanja: Kao što se može zaključiti iz priloženog, obožavam da jedem i da spremam. Slatkiše ne, i tortu pravim baš ako je nužda ili želim da obradujem muža koji je veliki sladokusac. A slano volim ama baš sve. Pošto ja spremam doručak, i sebi i suprugu koji nosimo na posao, evo jednog brzog koji sam baš jutros spremala: Omlet u tortiljama
Potrebno:
- 2 jaja,
- slanina ili kobasica ili šunka (šta god volite)
- 2 tortilje
- pavlaka
- sir
Propržite slaninu/salamu/kobasicu, dodate umućena jaja. Tortilju premažete pavlakom, stavite omlet, a preko narendate sir. Zavijete. Stavite u foliju. Dodajte još tome jogurt i jabuku za užinu i sjajno za početak dana.
MamaKlik: Vaš životni moto?
Sanja: Moto sam “ukrala” od muža i vodim se njim, a to je da treba sanjati velike snove. I zaista je tako. Sanjajući ih, trudimo se da ih i ostvarimo. Ne plašite se da sanjate velike snove jer nisu nedostižni.
